Da građani Bosne i Hercegovine više preživljavaju nego što žive, jasno je odavno. Prepuni nezadovoljstva, frustracije iznose putem komenatara u virtuelnom svijetu, dok u onom realnom se ne odlučuju izaći na ulicu na masovnije proteste.

Od političkog, preko sigurnosnog i socijalnog, pa redom svakog aspekta života u Bosni i Hercegovini, nižu se opravdanja za ogorčenje koje se dugo osjeća u javnosti.

Zašto demonstracije tog nezadovljstva nema na ulici, pitali smo analitičara Jahju Muhasilovića koji u početku razgovora ističe kako bi to zahtijevalo neku sociološku analizu, ali da prema njegovom mišljenju tu ima nekoliko razloga.

- Prvo, razlog je generalna nezainteresovanost koja je prouzrokovana nekakvim zasićenjem s obzirom na to da političke stvari ne funkcioniraju u BiH, faktički od rata do danas, sa blagim usponima i padovima. Ali poprilično je nefunkcionalno sve i generalno osjetim da je dosta prezasićenja i nekakve beznadežnosti među populacijom. Misle da demonstracijom ne mogu ništa mijenjati – započeo je.

On se sa tom konstatacijom, kaže, ne slaže.

- Većina demonstracija koje su bile u vezi s ovom političkom krizom oko Trojke, nametanjem Izbornog zakona, suspenzijom Ustava, nisu bile dovoljne jer je odziv bio slabiji. Tako da, u biti se nije ni probalo da se stvari promjene nabolje. Nekakve konkretne promjene bi se vidjele ukoliko bi deseci hiljada ljudi izašli.

Da su onda izašli deseci hiljada ljudi, mislim da međunarodna zajednica ne bi baš tako brutalno išla protiv Bošnjaka na način na koji je išla. Sada, zašto je i onda, a i kasnije odziv bio mali, mislim da je, također, više razloga – naveo je.

Osim zasićenja, pojašnjava Muhasilović, ljudi su to poistovjetili sa političkom scenom.

- Odnosno, zahvaljujući određenim medijima koji su bili skloni Trojki, stvoren je taj narativ da vi izlaskom na proteste branite taj neki politički režim ili konkretno neku političku stranku ili političara. To su mediji svjesno radili kako bi delegitimizirali te proteste te kako bi u konačnici doprinijeli da taj odziv bude mali. Većina ljudi nije shvatala zapravo da se tim demonstracijama brani njihova budućnost i budućnost njihove djece te prava i građanski principi, već su mislili da bi se izlaskom na proteste svrstali na ovu ili onu političku stranu – naglasio je.

Potom se Muhasilović osvrnuo i na to zašto od formiranja vlasti nakon prethodnih općih izbora nije bilo demonstracija.

- I tu je nekoliko razloga. I dalje postoji taj medijski mrak jer većinu medija i dalje kontroliše Trojka, odnosno, lojalni su stranim ambasadama. Nije im u interesu da se generiše bilo koja priča i narativ koji bi vodio prema protestima iako postoji visok stepen nezadovoljstva. Međutim, većina nikako ne uspijeva da artikulira to, niti udruženja koja bi trebala da vode te proteste.

S druge strane, nisu ni političke stranke pokazale zainteresovanost da idu u tom pravcu organizovanja protesta, bilo da je riječ o strankama koje su na vlasti ili opoziciji. Ne vidim da u tom slučaju političke stranke sa svojom infrastrukturom rade dovoljno – govori Muhasilović.

Jasno mu je, dodaje, zašto to Trojka ne radi, ali mu nije jasno zašto to opozicija ne radi.

- Možda procjenjuju da sada za to nije povoljan trenutak. Svejedno, ni stranke se nisu tu stavile na raspolaganje u smislu svoje infrastrukture jer ja vjerujem da su mnoge zainteresovane, ne da organizuju već pomognu, da bi sve bilo na jednom ozbiljnijem nivou.

Nevjerovatno je da su do ove mjere BiH i konkretno bošnjački narod obespravljeni, a da nema konkretne reakcije s druge strane. Takva generalna uninanost i mene konstantno frustrira i nije mi jasno zašto je to tako – rekao je Muhasilović.

Podsjeća i kako se u mnogim mjestima početkom '90-ih ljudi nisu htjeli probuditi i vidjeti realnost.

- Mnogi od njih su i nastradali u općinama gdje nije bilo organizovanog otpora, gdje se ljudi nisu adekvatno pripremili za odbranu od agresije. Tako da, u jednoj takvoj situaciji smo vidjeli sličnu uninanost. Danas nije ni blizu onoga početkom '90-ih na nivou fizičke tenzije, ali vjerovatno mnogi ne prate ili im nije jasno ono što se dešava.

Tu se mnogi Trojkini mediji dobro potrude da ljudima nije jasno šta se dešava i da se konstantno relativizira istina. Jedan veliki dio populacije uopće ne razumije ovo što se dešava, a oni koji razumiju vjerovatno nemaju instrumente ili snage da bilo kakav otpor u vidu protesta pokrenu – kazao je.

Upali smo, smatra, u jednu letargičnu situaciju.

- S druge strane, oni koji su buntovni i organiziraju i vode proteste je mlada populacija, a naša mlada populacija u BiH je apolitična. To se vidi jasno. Izlaznost mladih je negdje otprilike 20 posto, što je poražavajuće. To nam šalje i poruku da mlade uopće ne zanimaju političke dinamike u BiH. Jedan od razloga je zato što uvijek imaju alternativni izlaz, a to je iseljenje – ukazuje Muhasilović.

Sve to na neki način, navodi, smanjuje mogućnost organiziranja bilo kakvih demonstracija.

- Naša omladina ne demonstrira, nažalost, nivo političke svjesnosti kao što u regiji to omladina demonstrira. Naši studenti su tu bezidejni. Čak umjesto da organiziraju proteste zbog svojih prava, mi smo vidjeli da pojedinci se bore za prava u Srbiji.

Stvari su krivo nasađene i među tom populacijom koja bi trebala, uvjetno rečeno, biti najeksplozivnija i djelotvornija u smislu borbe za svoja prava. Na većini demonstracija, mogli smo primijetiti, prisutna je stara populacija. Mladi bi trebalo da budu ti koji vode proteste, a nikako penzionerski dio populacije – pojašnjava.

Mišljenja je da smo se sistemski i svjesno uspavljivali posljednje tri decenije.

- Ne mi sami sebe, već da su nas uspavljivali određeni mediji, određene politike, a tim procesom je rukovodila međunarodna zajednica. Kao nekakav laboratorijski eksperiment da nas se svjesno uspavljivalo i mi sada živimo u toj nekoj uspavanoj realnosti. To se nije preko noći desilo. Na tome se radilo aktivno – zaključio je.