U Sarajevu je danas, na gradskom groblju Lav, klanjana dženaza prof. dr. Emiru Solakoviću.
Okupila se porodica, rodbina, brojni prijatelji, kolege i mnogobrojeni poštovaoci njegovog djela, svi s istim osjećajem dubokog gubitka i zahvalnosti.
Nakon klanjanja dženaze, prisutnima se obratio efendija Muhamed Velić.
Efendija Velić je napomenuo kako nas je Solaković za života uvijek učio kako da zdravije živimo.
- Tako evo i danas, kazao je Velić, naš Emir nas s ovog mjesta opet uči - da ćemo se svi jednoga dana vratiti Gospodaru.
Zaključio je kako će "Dosta Miljacke proteći dok se novi Emir Solaković rodi u ovom gradu", prenosi
Hayat.
Dr. Solaković bio je ugledni hirurg koji je cijeli svoj život posvetio zdravlju pacijenata, nesebično dijeleći svoje znanje s drugima.
Prije dženaze, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, mjesto gdje je proveo veći dio svog radnog vijeka i ostavio neizbrisiv pečat, odao mu je počast na komemoraciji.
Brojne kolege, prijatelji i studenti, čija je znanja oblikovao i čije je živote dotaknuo, okupili su se da mu odaju posljednju počast i prisjete se njegovog doprinosa.
Profesorica na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Nermina Babić, emotivno se obratila prisutnima, opisujući Solakovića kao predavača kakvog se rijetko sreće:
- Na svoj prepoznatljiv način prenosio je znanje s lakoćom. Njegova riječ bila je jasna, direktna, duhovita, ali uvijek iskrena, srčana i istinita. Govorio je jezikom naroda, s autoritetom nauke. Njegova energija bila je zarazna, njegova harizma nenadmašna. Studenti su ga voljeli jer je znao kako učiniti da znanje oživi. Da suhoparnim definicijama udahne život. Bio je inspiracija, podrška i izazov.
Prim. dr. Sanko Pandur naglasio je Solakovićevu viziju, posebno ističući njegovu neprocjenjivu ulogu u ratnom periodu:
- Ono što ga izdvaja od mnogih jeste njegova vizija, vizija u ratu da treba razviti novu granu u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. To mu niko ne može ni osporiti, ni oduzeti.
Pandur je dodao i njegovu nevjerovatnu sposobnost da bira saradnike:
- Stvar po kojoj je bio nevjerovatan je izbor svojih saradnika. Tu je bio nepogriješiv. Okupiti ljude koji će razvijati kardiohirurgiju je dokaz da je posijao jako dobro sjeme. Njegov doprinos na vaskularnoj hirurgiji je nemjerljiv.
Posebno se osvrnuo i na njegov jedinstveni smisao za humor, koji je, kako kaže, odstupao od sarajevskog, dajući mu poseban pečat.