Andrej Plenković, predsjednik Vlade Hrvatske, u više izjava datih medijima ovih dana otvoreno je saopćio da su unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine prioritetna tema hrvatske vanjske politike. Preciznije, Plenković bez imalo ustezanja otvoreno govori da se Hrvatska direktno miješa u unutarnja pitanja BiH i da će tako nastaviti. 

U intervjuu Večernjem listu Plenković praktično daje zadatke domaćim političkim akterima u BiH. Izdvajamo nekoliko ključnih rečenica:  

- Zato je važno u razdoblju nakon Lokalnih izbora ubrzati reformske procese, graditi skladne odnose između triju konstitutivnih naroda i jačati politički dijalog među političkim strankama. Pritom je nužno provesti i izmjene izbornog zakonodavstva, kojima će se osigurati puna ravnopravnost triju konstitutivnih naroda...

- Snažno ćemo se zalagati za punu ravnopravnost triju konstitutivnih naroda, što u prvom redu podrazumijeva njihovu legitimnu zastupljenost u Predsjedništvu BiH.

- Nužno je postići konsenzus među političkim strankama i akterima u BiH kako bi se spriječilo preglasavanje hrvatskog naroda, što grubo narušava povjerenje i saradnju među konstitutivnim narodima u BiH i negativno utječe na reformske procese u cjelini.

- Potrebno je nastaviti raditi na jačanju političkog dijaloga Hrvata i Bošnjaka te vjerujemo da će se sljedeći izborni ciklus održati prema pravičnijem izbornom sistemu koji garantira jednakopravnost svih konstitutivnih naroda. 

- Položaj Hrvata nakon posljednjih izbora je poboljšan. Hrvati imaju mjesto predsjedsjedavajuće Vijeća ministara BiH, predsjednice Federacije BiH, a ravnopravno i legitimno su zastupljeni u okviru Federalne vlade i Vijeća ministara te na drugim nivoima. No, potrebno je dugoročno zaštititi Hrvate kao konstitutivan narod, kojem se ne smiju oduzimati Ustavom zagarantirana prava.

Radi sagledavanja priče u cijelosti, citirat ćemo i dio njegovog intervjua datog BHRT-u. 

- Da je neko drugi na našem mjestu, puno bi se više miješao (u pitanje izbornog zakonodavstva BiH, op. a). To je sto posto. To ja stalno tumačim svim mogućim akterima (...). Zašto to (izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH, op. a.) nije odmah krenulo nakon '95, nego se čekala 2006? Neki nesporazum? Nisu ništa Hrvati promijenili, koji žive ovdje, niti njihovi predstavnici, nego se nešto dogodilo šire u političkoj arhitekturi Bosne i Hercegovine gdje se iskoristila činjenica da se na teritoriji FBiH bira jedan Bošnjak, jedan Hrvat. Brojevi u smislu braja stanovnika su jasni. Kada pogledate rezultate izbora, vidite ko gdje dobija koje glasove, onda i najneupućeniji promatrač političkih zbivanja u BiH može razabrati ko za koga glasa. 

To je po mom sudu izvrgavanje duha i dogovora onoga što je bilo dogovoreno u dejtonsko-pariskom mirovnom sporazumu (...). 

Plenković "ne bi baš rekao" da su pripadnici nekonstitutivnih naroda u BiH diskriminirani. Misli da su presuda Sejdić-Finci i sve ostale presude donesene u Evropskom sudu za ljudska prava "koje idu u tom smjeru jedan pravni put ostvarivanja političkih ciljeva". 

- BiH postoji na temeljima onoga što se nažalost dogodilo između '91. i '95. i onoga što je dogovoreno kako je zemlja ustrojena. Ovo što vidimo kroz sve ove slučajeve su nastojanja da se kroz praksu Evropskoga suda nešto promijeni. Međutim, bit tog dogovora nije bila dogovarana na slučajevima pred Evropskim sudom za ljudska prava. Dogovoreno je među ključnim svjetskim državnicima tada i ključnim političarima koji su predstavljali narode BiH u tom trenutku. To je ono što je temelj, čega se Hrvatska drži i to je za Hrvatsku važno. Svi su ti slučajevi (pred Evropskim sudom, op. a.) fabricirani. Oni su nastali iz političkih razloga.

Andrej Plenković u svojim izjavama otvoreno daje zadaću domaćim političkim akterima da do narednih Općih izbora izmijene izborno zakonodavstvo BiH i to na način da zadovolje HDZ s obje strane granice BiH-RH. 

Druga bitna stvar, mada ne i iznenađujuća, jest da hrvatski premijer osporava Evropski sud za ljudska prava i njegove odluke, nazivajući ih fabriciranim procesima. Radi se o premijeru članice Evropske unije, zajednice koja počiva ili bi barem trebala počivati na temelju vladavine prava. Plenković je, dakle, jasno pokazao da ne mari za to i da je suštinski samo uglađeni Viktor Orban.  

Kada govori o "izigravanju duha i dogovora" iz Dejtona, Plenković praktično osporava mogućnost bilo kakve modifikacije Dejtonskog mirovnog sporazuma, iako sam Dejton dozvoljava dorade, kao temeljni dokument tačnog i punog naziva - Opći okvirni sporazum za mir u BiH.

Nije u skladu s "duhom i dogovorom" iz Dejtona, tumači Plenković, pravnim sredstvima mijenjati politički sistem i ustrojstvo zemlje?! Ali samo kad se radi o presudama Evropskog suda, kojima je utvrđeno kršenje prava određenog broja građana BiH. Neobična izjava čak i za političko-pravnog analfabeta, a Plenković to svakako nije. 

Plenković i zvanična politika Zagreba prema BiH pod izgovorom "ravnopravnost triju konstitutivnih naroda", zapravo za cilj imaju isključivo interes, ne hrvatskog naroda u BiH, već sestrinskog HDZ-a, što i nije nikakvo otkriće. Stoga, presude Evropskog suda za ljudska prava su nešto što duboko narušava koncepciju Zagreba u vezi s izbornim zakonodavstvom BiH, pa nisu "po duhu i slovu" Dejtona. Koncepciju izbornog zakonodavstva na "kršćanskim osnovama", kako je to posve otvoreno u razgovoru s Draganom Čovićem rekao Orbanov ministar Peter Szijjarto.

Nikakvo očuvanje i pridržavanje duha i slova Dejtona zvaničnom Zagrebu nije bilo ni na kraj pameti kada su vrlo otvoreno tražili, a poslije u više navrata isti taj Plenković je i priznao da su tražili od visokog predstavnika Christiana Schmidta da fabricira Dejtonski mirovni sporazum "po temelju". 

Jer gotovo sve Schmidtove odluke, donesene u dogovoru sa Zagrebom i Ambasadom SAD-a u Sarajevu koja predstavlja tvorca Dejtonskog sporazuma, duboko su u sukobu sa temeljnim odredbama na kojima taj sporazum počiva.

Suspenzija Ustava na jedan dan i obespravljivanje jednog naroda, oduzimanje mogućnosti jednom narodu da odlučuje preko svojih predstavnika, direktno je razaranje srži, smisla, slova i duha Dejtonskog mirovnog sporazuma. U slučaju oduzimanja prava potpredsjedniku Federacije BiH iz reda Bošnjaka da donosi odluku u ime Bošnjaka pri formiranju Vlade FBiH, nije samo pitanje takozvanog "legitimnog predstavljanja" već se radi o potpunom izopćavanju jednog naroda iz procesa odlučivanja. Za takvo što je lobirao i Andrej Planković, predsjednik Vlade Hrvatske, članice EU-a, potpisnice Dejtonskog sporazuma, koji ima problem s poštivanjem vladavine prava. 

Kad se podvuče crta, naš problem, bosanskohercegovački, ili ako hoćemo posve precizno - bošnjački, nije Andrej Plenković niti hrvatska politika prema BiH. Naš problem je "bošnjačka reprezentacija" koja je pristala i pristaje na suspenzije ustava, zakona, prilagodbe interesima političkih centra izvan BiH. Da nisu prema Zagrebu servilni "dobri dečki" iz Trojke prihvatili biti samo izvođači radova, sve Schmidtove odluke, Plenkovićeve želje i zadaci koje dijeli s rokom izvršenja do 2026. bili bi uzaludni.