Postoje mjesta koja su mnogo više od geografskih tačaka na karti. Mjesta koja nose imena ljudi, njihove posljednje korake, neispričane priče i sjećanja koja se prenose s generacije na generaciju. Za Bošnjake Kotor Varoša, jedno od takvih mjesta su Večići.

Danas, 3. novembra 2026. godine, upravo će se u Večićima održati premijera dokumentarnog filma "Kotor Varoš – Raport iz obruča", autora Avde Avdića, na inicijativu Građanskog udruženja "Lilium Bosniacum" iz Minhena. Projekcija će biti upriličena u sportsko-rekreativnom centru "Trzna", nakon završetka ovogodišnjeg Marša mira "Tihi hod za veliku bol".

Teško je zamisliti simboličnije mjesto za prikazivanje filma o događajima iz 1992. godine.

Prije trideset i četiri godine, Večići su postali posljednje organizovano utočište i mjesto otpora Bošnjaka Kotor Varoša. Nakon napada i višemjesečnih borbi, stanovništvo i preostali borci povukli su se na ovo područje, gdje su pokušali organizovati odbranu i sačuvati ono što im je ostalo: svoje živote, porodice i nadu da će jednog dana ponovo živjeti slobodno.

Oko 300 branilaca mjesecima je odolijevalo daleko nadmoćnijem neprijatelju. Nedostajalo je gotovo svega: oružja, municije, hrane, lijekova i medicinske opreme. Ipak, ljudi nisu odustajali. Ranjenici su zbrinjavani u štali pretvorenoj u ambulantu, a o njima je brinuo student medicine. U nedostatku odgovarajućeg naoružanja, borci su improvizovali i pokušavali izvući maksimum iz onoga što su imali.

Udruženje "Bosnevija" za Večiće je upotrijebilo izraz koji je s vremenom postao simbol njihovog otpora: "Večići – tako se na bosanskom kaže Sparta."

I zaista, teško je pronaći bolju metaforu za mjesto na kojem je nekoliko stotina ljudi mjesecima pružalo otpor daleko nadmoćnijoj vojnoj sili. Ali iza te simbolike ne stoji antička legenda, nego stvarnost koju su proživljavali obični ljudi. Ljudi koji su imali porodice, strahove, nade i želju da prežive. Njihovo herojstvo nije bilo odsustvo straha, nego odluka da se, uprkos svemu, nastavi boriti.

Kada je postalo jasno da se zbog nedostatka osnovnih sredstava odbrana više ne može održati, prvog novembra 1992. donesena je odluka o povlačenju prema Travniku. Oko 500 ljudi, boraca i civila, krenulo je na put prema slobodnoj teritoriji.

Međutim, put slobode za mnoge je postao put bez povratka.

Na području Grabovice kolona je upala u zasjedu. Nakon njenog razdvajanja, 161 osoba zarobljena je i odvedena u Osnovnu školu u Grabovici. Od tog trenutka njihovim porodicama ostaju neizvjesnost, bol i potraga za odgovorima. Sudbina ovih ljudi i danas predstavlja duboku ranu u historijskom pamćenju Bošnjaka Kotor Varoša.

Zato se svake godine, od 1. do 3. novembra, organizuje Marš mira – "Tihi hod za veliku bol". Učesnici prolaze relacijom od Karaule, preko Bešpelja, do Večića, prisjećajući se ljudi koji su tim putem krenuli u novembru 1992. godine. To nije samo marš sjećanja. To je susret s prošlošću, s mjestima na kojima su se odvijale tragedije i s pričama koje ne smiju ostati neispričane.

Ovogodišnje okupljanje imat će i poseban značaj. Nakon dolaska učesnika Marša mira, u Trzni će biti prikazan film "Kotor Varoš – Raport iz obruča". Projekciji će prisustvovati porodice šehida, majke, učesnici marša, brojne zvanice i Kotorvarošani koji će se ponovo okupiti na mjestu koje za njih nosi duboko historijsko i emotivno značenje.

Možda će neki od prisutnih u filmu prepoznati svoje očeve, braću, prijatelje i komšije. Možda će neki prvi put čuti detalje o događajima o kojima su njihove porodice decenijama govorile. A možda će među prisutnima biti i mladih ljudi koji tek počinju razumijevati šta Večići znače za historiju njihovog naroda i zavičaja.

Zato je važno da se ovakve priče bilježe, dokumentuju i prenose. Ne zbog toga da bi prošlost bila razlog za novu mržnju, nego zato da bi istina imala svoje mjesto, a žrtve svoje dostojanstvo.

Prije 34 godine, iz Večića je krenula kolona ljudi koja je tražila spas. Danas se na istom mjestu okupljaju oni koji žele sačuvati uspomenu na njih.

Neki ljudi nikada nisu stigli do cilja svog puta. Ali njihova priča i dalje traje. I dok god postoje oni koji je pamte, Večići neće biti samo mjesto na karti. Bit će simbol otpora, stradanja i dostojanstva.