U rijeci Krivaji, na kupalištu Pjenovac, jučer se utopio muškarc inicijala M. V. iz Zavidovića, rođen 2002. godine. U Bosanskoj Otoci prije par dana, u rijeci Uni, utopio se 29-godišnjak. Ovo su ne tako rijetke vijesti u ljetnom periodu. No postavlja se pitanje šta vi možete učiniti ako vidite da se neko utapa, šta su vaši najpametniji potezi u tim trenucima? 

Ugledate osobu koja se bori da ostane iznad površine vode. Prvi instinkt većine ljudi vjerovatno bi bio isti – skočiti u vodu i pokušati je izvući. Međutim, upravo to može biti kobna greška.

Savremene preporuke za spašavanje iz vode upozoravaju da osoba koja nije obučena za takvu vrstu spašavanja ne bi trebala ulaziti u vodu za osobom koja se utapa. Čovjek koji panično pokušava doći do zraka može se uhvatiti za spasioca, povući ga pod vodu i od jednog napraviti dva unesrećena.

Ali šta vi možete onda učiniti?

Postoji redoslijed poteza koji može dramatično povećati šanse za spašavanje.

Čim primijetite da je osoba u ozbiljnoj nevolji, upozorite spasioca ako se nalazite na uređenoj plaži ili kupalištu i pozovite hitne službe. Ako je oko vas više ljudi, nemojte samo vikati "neka neko zove pomoć". Obratite se konkretnoj osobi i recite joj da pozove pomoć dok vi pokušavate pomoći unesrećenom sa sigurnog mjesta.

Aktuelne smjernice Evropskog vijeća za reanimaciju naglašavaju da pomoć treba pozvati rano, a ako ste sami i koristite telefon, korisno je uključiti zvučnik kako biste istovremeno mogli slijediti upute dispečera.

Ovo je možda najvažnije pravilo. Ako niste obučeni za spašavanje iz vode, nemojte ulaziti u rijeku ili more za osobom koja se utapa. Posebno je opasno spašavanje u rijeci sa snažnom strujom, na uzburkanom moru ili na mjestima na kojima ne poznajete dubinu i konfiguraciju dna.

U smjernicama za prvu pomoć iz 2025. izričito se navodi da osoba koja nije obučena za spašavanje iz vode ne treba ulaziti u vodu jer i sama može biti izložena riziku od utapanja.

Umjesto toga, pokušajte pomoći s kopna.

Kolut za spašavanje je idealan, ali u stvarnoj situaciji možda neće biti pri ruci. Potražite predmet koji ima dovoljnu plovnost i koji osobi može pomoći da zadrži glavu iznad vode. Ako postoji uže ili drugo namjensko sredstvo za spašavanje, upotrijebite ga sa sigurnog mjesta.

Koristite jednostavno pravilo: Pozovite pomoć, recite osobi da pokuša plutati i dobacite joj nešto što pluta.

Ako je osoba dovoljno blizu obale da je možete dohvatiti bez ulaska u vodu, možete joj pružiti odgovarajući predmet ili sredstvo za spašavanje, ali pritom morate ostati u stabilnom i sigurnom položaju kako vas unesrećeni ne bi povukao u vodu.

Ako je osoba još svjesna i može vas čuti, pokušajte je smiriti.

Osobi treba govoriti da nagne glavu unazad, tako da su joj uši u vodi, pokuša se opustiti i kontrolisati disanje te lagano pomjera ruke i noge kako bi ostala na površini. Nije problem ako noge djelimično tonu.

Cilj nije snažno plivati i trošiti posljednju energiju, nego održati usta i nos iznad vode, vratiti disanje pod kontrolu i sačekati pomoć. To može biti posebno važno kada je osoba iscrpljena.

Situacija je drugačija za profesionalnog spasioca ili osobu obučenu za spašavanje iz vode.

Aktuelne evropske smjernice preporučuju da obučeni spasioci koriste plutajuće sredstvo, kolut, spasilačku tubu ili drugu odgovarajuću opremu i nastoje održavati glavu unesrećenog iznad vode. Čak i za obučene spasioce preporuka je da se koristi odgovarajuća oprema kad god je dostupna.

Ulazak u vodu, posebno u rijeku sa snažnom strujom ili uzburkano more, nije običan čin plivanja nego akcija spašavanja.

Spašavanje nije završeno onog trenutka kada osobu izvučete na obalu. Odmah provjerite reaguje li i diše li normalno.

Ako je osoba bez svijesti i ne diše normalno, potrebno je odmah započeti reanimaciju. Kod utapanja je disanje posebno važno jer srčani zastoj najčešće nastaje nakon nedostatka kisika.

Prema evropskim smjernicama za 2025. godinu, nakon izvlačenja osobe koja ne reaguje i ne diše treba: prvo dati pet početnih udaha za spašavanje, a zatim započeti standardni CPR.

Nakon početnih udaha nastavlja se kardiopulmonalna reanimacija.

Kod odrasle osobe standardni CPR podrazumijeva cikluse: 30 pritisaka na grudni koš, dva udaha i postupak se nastavlja sve dok osoba ne pokaže znakove života, dok stručna pomoć ne preuzme reanimaciju ili dok spasilac više fizički nije u stanju nastaviti.

Ako osoba koja pruža pomoć ne može ili ne želi davati umjetno disanje, preporuka je ipak izvoditi kompresije grudnog koša. Kod utapanja su, međutim, udasi posebno važni upravo zbog nedostatka kisika koji prethodi srčanom zastoju.

Ako je u blizini automatski vanjski defibrilator (AED), treba ga donijeti što prije.

Kod osobe izvučene iz vode potrebno je brzo osušiti grudni koš i slijediti glasovne odnosno vizuelne upute uređaja. AED sam analizira srčani ritam i određuje treba li dati električni šok.

Ne treba prekidati reanimaciju i čekati AED - CPR se započinje odmah, a uređaj se koristi čim postane dostupan.

Jedna od čestih grešaka nakon utapanja jeste gubljenje vremena pokušavajući izbaciti vodu iz unesrećenog prije početka reanimacije. Prioritet su disajni put, ventilacija i CPR.

Američki Crveni križ naglašava da otvaranje disajnog puta i davanje udaha ne treba odgađati pokušajima čišćenja disajnog puta. Ako se udah ne može dati, nakon početka kompresija treba provjeriti usta i ukloniti samo jasno vidljiv strani sadržaj koji se može jednostavno odstraniti. Vrijeme je u takvoj situaciji dragocjeno.

Ako osoba nakon izvlačenja diše normalno, ali nije potpuno svjesna, ne ostavljajte je samu.

Ako nema razloga za sumnju na ozbiljnu povredu kičme i ne postoje drugi razlozi zbog kojih se ne bi trebala pomicati, smjernice prve pomoći preporučuju bočni položaj za osobu smanjenog nivoa svijesti koja ne zahtijeva CPR.

Stalno pratite disanje do dolaska stručne pomoći. Ako prestane normalno disati, odmah započnite reanimaciju.

Čovjek koji je duže proveo u vodi može biti pothlađen čak i kada vanjska temperatura djeluje ugodno. Nakon izvlačenja treba ga zaštititi od daljnjeg gubitka toplote.

Skinite mokru odjeću ako to možete učiniti sigurno i bez nepotrebnog pomjeranja povrijeđene osobe, zamijenite je suhom odjećom ili je pokrijte suhim dekama i zaštitite od vjetra. Preporučuje se i izolacija od hladnog tla.

Kod rijeke je posebno važno ne precijeniti vlastite sposobnosti. Voda koja s obale izgleda mirno može imati snažnu struju, vrtloge, nagle promjene dubine i prepreke ispod površine. Zato osoba koja dobro pliva nije automatski i osoba sposobna izvesti spašavanje.

Isto vrijedi za more. Valovi, struje, vjetar i udaljenost od obale mogu situaciju promijeniti u nekoliko sekundi.

Zato je pravilo za neobučenog posmatrača jednostavno: 

Kada se neko utapa, ljudi na obali često imaju osjećaj da moraju odmah "nešto uraditi". I trebaju. Ali to ne znači nužno skočiti u vodu.

Ponekad je najbolji potez upravo ostati na obali, pozvati stručnu pomoć, dobaciti sredstvo za plutanje i usmjeravati unesrećenog dok ne stigne spasilac.

Ako je osoba izvučena bez svijesti i ne diše normalno, tada počinje druga borba za ponovno uspostavljanje disanja i cirkulacije.

Kod utapanja nekoliko pravilnih poteza napravljenih u pravom redoslijedu može značiti razliku između života i smrti. A prvo pravilo spašavanja ostaje isto: ne pretvarajte jednog unesrećenog u dvojicu.