Trideset godina kasnije, nad ovom zemljom lebdi još mnogo neodgovorenih pitanja. I ako su mnoge arhive već otvorene, ostalo je još dosta toga u mraku.

"Šta je doista, Amerika znala o dolazećoj katastrofi u Srebrenici i, kada je toga postala svjesna!?" "Postoji li živi videosnimak pokolja civila napravljen kamerama drona Predator!?"

"Da li je CIA sa istim dronom uhvatila razgovore Beograda sa Mladićem uoči genocida u Srebrenici!"

"Šta je ostalo sakriveno u "planini dokaza" na kojoj sjede "čuvari arhive" ili, političari. Šta još o Srebrenici znaju evropske vlade: Njemačka, Francuska, Britanija koje su također, na terenu tokom genocida, imale svoje sofisticirane kapacitete za hvatanje zvuka!?"

Ova i, mnogo drugih pitanja nalazimo u važnom tekstu objavljenom u Pregleda NY Times od 11. aprila 1996.g. sa naslovom: "Bosna: šta nam CIA nije rekla".

Međutim, mnoga pitanja iz ovog teksta i, danas su bez odgovora.

Autori ovog hrabrog istraživačkog rada su Charls Lane i Thom Shanker koji su progovorili o tabu temi: gdje se kriju najjači dokazi genocida u Bosni.

Oni svjedoče o nekoliko važnih diplomatskih bitaka: kako su dobiveni dokazi koje je CIA ljubomorno sakrivala sve do zadnjeg.

Pitanje: Zašto je baš, danas, na 30 godišnjicu genocida, ovaj tekst NYT iz daleke 1996.godine predmet naše pažnje i tema ove sesije.

Naša bitka za dokaze još nije prestala. Mi još tragamo za masovnim grobnicama i, za našim ubijenim. Mi još tragamo za potpunom istinom o genocidu u Bosni.

Prve, neoborive dokaze o genocidu pred Vijećem sigurnosti UN-a iznijela je Madeleine Albright 10. augusta. 1995. poslije teške "diplomatske bitke" sa šefovima CIA.

Potom, u istu bitku sa CIA-e, upustio se Richard Goldstone, prvi tužitelj Tribunala. On je pismom Američkoj ambasadi u Hagu od 30.10.1995. oštro protestovao i, tek tada je došlo do "blage" prekretnice. Hrabri Goldstone je dobio dokaze iz arhive CIA-e preko kojih kasnije identifikuje najmanje 15 masovnih grobnica.

Insajderi Clintonove administracije svjedoče da su u arhivi CIA-e ostali skriveni "zvučni zapisi razgovora Beograda sa Mladićem" kao i, "video zapisi" uzeti dronom Predator koji kruži iznad Srebrenice. Ova svjedočenja mogla bi nama biti ohrabrenje u traganju za više važnih dokaza.

I sada dolazi ključno pitanje:

- Da li je genocid u Srebrenici mogao biti davno, davno ranije spriječen? - pitaju se autori.

"CIA posjeduje fotose kamiona na putu prema Brčkom sa ljudima koji, stisnuti jedan uz drugog, stoje uspravno i, slike istih kamiona, kako izlaze iz Brčkog sa tijelima položenim horizontalno, naslaganim kao cjepanice...što nam je potvrdio visoki istraživač američke obavještajne zajednice".

"Mogla je američka Vlada predsjednika Busha, tada posegnuti za jednako dramatičnim otkrićem i, podastrijeti strašne fotografije napravljene u kasno proljeće 1992.god.…kada je 3.000 ljudi iz Brčkog satjerano u stado…ugurani u hangare gdje su bili torturisani i, ubijani ".

Impresivna flotila američke obavještajne zajednice "sluša" i, "vidi" genocid nad Bošnjacima.

Sve fotografije, cijeli tok "krvavih događaja u Bosni" uzimani su kamerama sa američkog aviona U-2, kamerama iz satelita kao i potpuno novim dronovima Min.odbrane, marke Predator, mikrofonima i dalekometnim antenama koje je koristila Nacionalna Agencija za sigurnost ( NSA)...i, špijunski avion RC-135 Rivet Joint koji je mogao uhvatiti sve komunikacije na bojnom polju...

Nesporno, prva "dron revolucija" je započela u vrijeme genocida u Srebrenici.

"Američki obavještajni izvor ovlašten za prilaz svježim i neobrađenim podacima koji su dolazili iz Bosne, potvrdio nam je postojanje uhvaćenog razgovora o Srebrenici koji je došao iz Beograda".

"Ima još sedmica", kaže izvor iz Beograda… "Hej (Mladiću) zar, ne ideš u Srebrenicu!"

I, Mladić odgovara:"Naravno da idem. Nisam još sve završio. Idem također, za Goražde i Žepu.."

Pitate li se zašto je CIA i, zapadna obavještajna zajednica, šutjela dok se na terenu dešavao genocid. Zašto su u dubokoj tajni čuvani dokazi o učešću Srbije u tom projektu genocida.

Dio odgovora možemo naći u nedavno otkrivenim dokumentima Bijele kuće u razgovorima Clintona i Jeljcina iz februara i aprila 1993. godine.

Iz ovih arhiva čitamo kako je Jeljcin 3. aprila 1993 godine na Samitu u Vankuveru, vješto preuzeo diplomatsku inicijativu nad Clintonom i, diktirao dalje uvjete mirovnog rješenja kroz teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine koju je inače, nazivao terminom ruskog svijeta - "oblast".

Jeljcin je pred licem Clintona u, najtežim danima za ovu zemlju, povukao debelu "crvenu crtu".

"Embargo za Bosnu ostaje…posebno ako znate ko su muslimani".

Po svemu sudeći Jeljcin je rekao ono što je Zapad u sebi uvijek duboko vjerovao.

Od tada političku sudbinu ove zemlje oblikuju blokade, embargo, proceduralna pitanja, lažni izgovori, pravna shkolastika a, ne pravo na demokratiju i normalnu zemlju, prenosi Stav.

(Autor teksta je karijerni diplomata, ambasadora, publicista i član Asocijacije nezavisnih intelekualaca Krug 99)