Mi smo u proteklih 30 godina kao narod postali akteri vlastite sudbine. Dobili smo ono za što smo se mogli izboriti. Izborili smo se za mnogo. Izborili smo se za priznanje i ta bitka je dobijena, kazao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica.
- Niko sigurno neće sam od sebe sjesti i napisati kurikulume o Srebrenici i uvrstiti ih u nastavne planove i programe u drugim zemljama. Na kraju krajeva, niko drugi i ne treba to da uradi osim nas - dodao je.
30 godina od genocida, iz perspektive žrtava - je li država učinila dovoljno?
Ako me pitate je li neka država učinila dovoljno na prikupljanju dokaza, na istraživanju ratnih zločina - to je činila Republika Bosna i Hercegovina koja je imala organe posvećene tome, i ne samo u Srebrenici nego i u Sarajevu gdje je svaka granata koja je pala i ubila nekoga, obavljen je uviđaj i spremljen predmet protiv nepoznatog učinioca. I to je sve kasnije korišteno. Dakle, jeste, neka država je radila, neke institucije su radile. Ne bi ove presude u Hagu bile moguće da nije bilo ljudi iz, recimo, Agencije za informisanje i dokumentaciju koji su bili u stanju da kontaktiraju svjedoke, da ih saslušaju, da upute takav jedan pripremljen dokaz. Ne možemo reći da se nije ništa radilo. Pronađene su masovne grobnice. Nije to moglo bez nas. Mi smo u proteklih 30 godina, i kao narod, postali akteri vlastite sudbine. Šta god neko misli o tome. Koja bi to druga država uradila više?
Na kraju krajeva, prošlo je 30 godina, i mi poslije 30 godina imamo državnu instituciju posvećenu obilježavanju, pamćenju i komemoriranju genocida u BiH, odnosno u i oko Srebrenice. I za budžet te državne institucije svake godine glasaju zastupnici svake vladajuće većine, uključujući ljude iz vladajuće većine iz entiteta RS.
Nakon svega što ste nabrojali, je li to dovoljno u smislu - ima li pravde i kako do pravde?
Pravda je metafizička stvar. Šta je pravedna kazna za nekoga ko ubije snajperom dijete od 7-8 godina?
Pravda je kategorija koja je malo izvan ovih nekakvih naših moralnih okvira. Imamo zakone, takvi kakvi jesu. Pridržavamo se zakona, radit ćemo po zakonima.
Neki ljudi će otići u zatvor zato što je ovo Evropa. U Evropi se mi na takav način obračunavamo sa ljudima koji su počinili zločine, uključujući i ratne zločine.
Neki ljudi će pobjeći iz Bosne, neki ljudi će cijeli život bježati. Dobili smo ono za što smo se mogli izboriti. Izborili smo se za mnogo. Izborili smo jednu vrlo važnu borbu, to je borba za priznanje i ta bitka je dobivena.
Spomenuli ste zakone, imamo također i zakon koji zabranjuje negiranje genocida, veličanje ratnih zločinaca. Vidimo i svjedočimo da se to događa, pa gotovo svakodnevno. Kako to zaustaviti? Nismo vidjeli nešto previše da se taj zakon implementirao, da se postupalo na osnovu tog zakona, tek jedna prvostepena presuda.
U Njemačkoj, ako su trebale generacije da izumru da da bi se komemorirao holokaust - mi smo ovdje uspjeli uraditi, po meni, i više nego dovoljno.
Treba imati strpljenja, naći se tužilac neki koji će, ako ništa drugo, iz karijernih razloga, jer to je relativno lako uraditi, evo, na ovom predmetu, prve nepravosnažne presude su pokazali da je to relativno lako.
Zapušit ćemo mi njima usta, svakako, ali nije poenta čak i u tome. Jer ti ljudi ne učestvuju u istoj debati, oni vode razgovor sami sa sobom i vode ga u 1995. Mi se nalazimo u 2025. i nalazimo se u jedinoj mogućoj stvarnosti u kojoj možemo da živimo. Ja to ne bih mijenjao.
Dakle, strpljivo. Doći će sve to. Samo se mora raditi, ne smije se sjediti. Neće se ništa samo od sebe doći.
Glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz na nedavno održenoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a rekao je da je formiran novi tužilački tim koji bi trebao raditi istrage ratnih zločina sa tužiocima iz Bosne i Hercegovine. Kazao je i da su proslijedili cjelokupnu dokumentaciju. Da li to znači da domaće pravosuđe je možda podbacilo i u očima Haga ili mislite da je naprosto došao trenutak za jedan takav potez? Šta očekujete da će donijeti konkretno ova saradnja?
Ne znam konkretne uvjete te saradnje. Mislim da bi bilo jako dobro da se taj međunarodni aspekt u radu Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine osnaži i ojača.
Jer mi realno govorimo ovdje o jednom ozbiljnom zastoju u procesu krivičnog gonjenja ratnih zločina od trenutka kada su povučeni strani tužioci i sudije.
To je bila cijena napretka prema Evropskoj uniji.
Dok obilježavamo 30. godišnjicu genocida, sudovi u Srbiji oslobađaju ratne zločince. Je li moguće tako do pomirenja?
Ne znam zašto je nešto što Srbija uradi ili ne uradi relevantnije od nečega što uradi bilo koja je druga zemlja.
Ta opsjednutost u potrazi za klikbejtom, koga briga šta je Aleksandar Vučić rekao o Srebrenici, koga apsolutno briga šta je bilo ko u Srbiji rekao o Srebrenici.
Šta ćemo mi sad - kao provesti idućih 30 godina ubjeđujući Srbiju da uradi nešto što je za njeno dobro? Nema se života za to. Nema se života za tu mitomaniju. Trenutak kad se odlučite priključiti civilizaciji - dobro ste došli. U međuvremenu taj razgovor vodite sami sa sobom. Doslovno nas ne zanima.
I na domaćem terenu provokacije nikada ne prestaju. Čini se da se posebno intenziviraju u ovo vrijeme.
Neka svako radi ono što misli da treba i onako kako misli da treba.
Što se mene tiče, mogu tu sad napraviti dva kineska zida s dvije strane ceste. Ja ni to neću primijetiti.
Jer ja sam ovdje drugim poslom. I radim svoj posao - kazao je Suljagić za
FTV.
Javi Faktoru
Najnovije
Najčitanije
Na vrh
Početna
