Danas je u Sarajevu održana javna tribina Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca i promocija knjige "Zdravstvo u opkoljenom Sarajevu". Prisustvovao je veliki broj ljekara koji su ispričali svoja iskustva iz ratnih dana i tešku situaciju sa kojom su se susretali zbog nedostatka medicinskih potrepština, a velikog broja ranjenih koji su svakodnevno pristizali u bolnice.

Autorica knjige prof. dr. Ajnija Omanić godinama se, pored socijalne medicine, posebno bavila zdravstvenom kulturom i historijom. Govorila je o prvim danima rata i nespremnosti kako građana tako i medicinskih radnika.

- Mi, kao zdravstveni radnici, u tom momentu zbog prekida komunikacija, nismo mogli da se javimo na određena mjesta. Odmah smo se prijavili za Teritorijalnu odbranu jer nismo mogli da se vratimo u zdravstvene ustanove. Bila je jedna spontana organizovanost da se uključimo jer smo mi, iza vojske, na prvoj liniji - podsjetila je Omanić.

Kako je kazala, svi su bili nepripremljeni za rat.

- Mi smo se priključili tamo gdje smo mogli da pomognemo ranjenim - kazala je Omanić navodeći da je bilo i ljekara koji su napustili bolnice u tom periodu. Zbog toga su pojedine klinike ostale bez kadrova.

- Na ta mjesta su uskočili mladi ljudi koji u to vrijeme nisu bili obučeni da rješavaju ratne rane. Radilo se bez struje - dodala je Omanić.

Promotor knjige dr. Faris Gavrankapetanović ukazao je na važnost onoga što se dešavalo u Sarajevu tokom rata. Kako je kazao, mnogo ljekara je učestvovalo u izradi knjige, a cilj je bio prikazati organizaciju i funkcionisanje zdravstvene zaštite u vrlo teškim ratnim uvjetima, bez vode, hrane, energenata, lijekova, sanitetskog materijala tokom 1.425 dana opsade Sarajeva u kojem su svakodnevno ubijani i ranjavani njegovi stanovnici.

- Bitno je naglasiti da je opsada trajala 1.425 dana, poginula je 11.541 osoba, 1.601 dijete, a ranjeno je skoro 47.000. Međutim, mi smo izlazili na ratišta izvan Sarajeva i sigurno smo liječili još dvadesetak hiljada ranjenika u raznim ratnim bolnicama i hirurškim stanicama. Ovo je jedno kapitalno djelo koje će biti značajno, posebno za mlađe generacije, da vide kako je ta generacija, koja je iznijela zdravstvo tokom opsade, ispunila svoj zadatak - pojasnio je Gavrankapetanović.

Istakao je da ta generacija ljekara stari i odlaze u penziju.

Dr. Zehra Dizdarević je podsjetila da je tokom rata, ne samo da je bila na prvoj liniji i pomagala ranjenicima i borcima, nego je bila aktivna i u raznim projektima.

- Imala sam veliki broj projekata u ratu jer sam gledala kako da bolnica dobije materijalnu korist. Naši ljekari, sestre, osoblje koje je radilo u Kliničkom centru, nije gledalo hoće li ostaviti djelu kući i doći raditi. Našem narodu smo pokazali da smo neko ko može da očuva ovu zemlju - dodala je Dizdarević.

Youssef Hajir, hirurg i bivši direktor ratne bolnice u sarajevskom naselju Dobrinja, poručio je da su radili u užasavajućim uvjetima.

- Nije bilo bolnice, nije bilo potrebnog materijala, nije bilo sterilnih rukavica ili gaza, ali smo se snalazili. Međutim, ljudi su se uključili i donosili lijekove iz svoje kuće. Najteže je bilo gledati povrijeđene ljude. Teški su trenuci bili kada su ljudi dovodili djecu. Ustaješ ujutro i počinješ raditi, doručkuješ navečer. Nađeš deset, petnaest minuta - prisjetio se Hajir.

U Bosnu i Hercegovinu je došao kao stipendista, tu je završio Medicinski fakultet, osnovao porodicu i danas živi tu. Ljekar u penziji danas opet gleda stravične slike iz Gaze, nakon izraelskih napada koji su pokrenuti 7. oktobra prošle godine.

- O takvoj katastrofi i genocidu je suvišno pričati - dodao je Hajir.