Žena koja slovi kao jedna od najmonstruoznijih u historiji, rođena je i odrasla u BiH. Seljaci su ju prozvali "pantera iz Kamenjače", "žena-monstrum" i "kraljica zločina" te su tražili smrtnu kaznu.

Ona je Šefka Hodžić, a zločin koji je počinila 1969. i danas, nakon više od pola stoljeća, zaustavlja dah i ledi krv u žilama. Stručnjak za sudsku medicinu, dr. Miodrag Bašić, secirao je 32.000 leševa, ali je rekao da takav slučaj još nije viđen u sudskoj medicini. Ideju je nazvao patološkom, a zločin raritetom u svjetskoj kriminalistici.

Prije 54 godine, naoko obična i skromna, 26-godišnja žena sa sela, optužena je da je hladnokrvno, iz pištolja, pucajući s leđa, ubila svoju trudnu prijateljicu, vršnjakinju, Aliju Hasanović. Potom je nožem razrezala njeno mrtvo tijelo te joj, iz stomaka izvadila bebu – malenu djevojčicu. Dva sata nakon što je počinila monstruozan zločin i odnijela novorođenče kući, Šefka je, oko 19 sati, prijavila rođenje djevojčice. Seljacima se pohvalila kako je konačno, nakon deset godina čekanja i ona postala majka.

Već drugi dan, tragični se niz nastavio - beba, iščupana iz utrobe svoje ubijene majke, umrla je. No, pet dana nakon zločina, istražitelji su pokucali na Šefkina vrata, pisao je svojevremeno vecernji.hr.

Kako je riječ o psihološki vrlo kompleksnoj i zagonetnoj osobi, a čitav je slučaj jedinstven u historiji kriminala, vratimo se na sam početak priče, sve do sudbonosnog "da", koje je Šefka izrekla 1960. godine. Bilo joj je tek 17 kada se udala za građevinskog radnika, Nedžiba Hodžića. Živjeli su skromno, gotovo sirotinjski, u malom, zabačenom selu Jusići, udaljenom 15 kilometara od Zvornika, do kojeg nisu došli ni struja, niti cesta, pa se do kuća moglo samo pješice ili na konju.

Nakon šest, relativno mirnih, zajedničkih godina, brak mladog para pretvorio se u pakao. Šefka nikako nije mogla zatrudnjeti. Primitivna ju je sredina, zbog toga, počela prozivati i omalovažavati. Iako je bila jedna od rijetkih pismenih žena u selu, etiketirali su ju kao nerotkinju te ju tretirali kao manje vrijednu. Sa spoznajom da ne mogu dobiti dijete, ali ni s optužbama i izrugivanjem sela, Šefkin se suprug nije mogao nosio te se odao piću. Postao je agresivan. Nekoliko je puta mladu suprugu istjerao iz kuće, koju su zajedno izgradili, a nekada je i sama bježala od njegovih batina. No, Šefka nije imala gdje, jer, nakon devet godina braka, ni njena porodica nije htjela nerotkinju natrag, pod svoj krov. U bezizlaznoj se situaciji čak pokušala i ubiti, ali ju je u tome spriječio komšija.

U kolopletu osuda, prezira, muževog zlostavljanja, izrugivanja i pritiska okoline da mora postati majka, Šefka se odlučila na očajnički potez – počela je glumiti trudnoću. Kako bi seljake uvjerila da je napokon trudna, ispod košulje je, mjesecima, nosila jastuk. Time je, bar na neko vrijeme, osigurala mir, ali njen plan nije imao rješenje za sam kraj priče. Nije znala što reći seljacima za devet mjeseci, kada dođe vrijeme da rodi dijete koje nije niti nosila.

Odlučna u svom naumu da dokaže selu da je normalna žena i da i ona može roditi i biti majka, Šefka je, sve do 6. oktobra vješto glumila trudnoću, u koju niko nije posumnjao.

Kako se bližio datum kada je "trebala roditi", lažnu je trudnicu uhvatila panika. Opsjedala ju je samo jedna i jedina misao – kako do bebe? Nedugo zatim, došla je na stravičnu ideju te je, u oktobru 1969., počinila najgori zločin na ovim prostorima.

U isto vrijeme, kada je Šefka glumila trudnoću, njena je prijateljica iz djetinjstva, Alija Hasanović, bila trudna te je, početkom oktobraa, trebala roditi.

Tog 6. oktobra u selu se je bila proslava. U predvečerje, tog dana, Šefka je, 26-godišnju Aliju Hasanović, koja je bila u visokom stepenu trudnoće, namamila izvan sela. S nekoliko metaka iz pištolja hladnokrvno je ubila svoju vršnjakinju, koja je, za nekoliko dana, trebala postati majka. Mrtvoj je prijateljici, potom, rasporila stomak te joj iz utrobe izvadila dijete.

Kada se, te kobne večeri, Alija nije vratila svojoj kući, porodica i seljaci počeli su je tražiti. No, gotovo u isto to vrijeme, selom se prolomila vijest da je Šefka rodila. Žene su pohrlile njoj, no, u kući strave dočekao ih je šok. Šefka je ležala u krevetu, sva mokra, držeći u naručju mrtvo novorođenče.

Već drugi dan, užas se nastavio – u polju su pronašli mladu trudnicu, Aliju, mrtvu i izmasakriranu. Stomak joj je bio rasporen, a bebe nije bilo.

Bilo je jasno da je riječ o monstruoznom i nezapamćenom zločinu, ali istražitelji nisu znali od kuda krenuti s istragom. Liječnik patolog, Milan Vušić, bio je siguran da je zločin počinila neka žena, koja nije mogla roditi, a jako je željela dijete. Savjetovao je, stoga, istražnom sudiji da provjeri sve žene koje su, na dan kada je počinjeno ubistvo, prijavile porod. Na popisu rodilja našla se tada i Šefka Hodžić. Ginekološkim je pregledom odmah ustanovljeno da, iako je prijavila porod, ona zapravo nije rodila. Otkrilo se, tada, da je Šefka mjesecima, pred komšijama i mještanima sela Jusići, vješto glumila trudnoću. Pet dana nakon ubistva nesretne trudnice, kockice mračnog mozaika su se složile te su istražitelji zakucali na Šefkina vrata.

Selo koje ju je stigmatiziralo, jer nije mogla zatrudnjeti i roditi, sada se diglo na noge. Prozvali su je "pantera iz Kamenjače", "žena-monstrum" i "kraljica zločina", te su odmah tražili smrtnu kaznu.

Stručnjaci, koji su se bavili slučajem, složili su se kako uzrok ovakvog zločina leži upravo u običajima jedne zajednice, odnosno u činjenici da je Šefka živjela u društvu u kojem je bio grijeh ako žena ne može roditi.

Nakon zločina, Šefku su napustili i njeni najbliži – majka, sestre i braća. Leđa joj je okrenuo i suprug Nedžib, a njegova je porodica prodala imanje te se, iz sela Jusići, preselila u Kalesiju kod Tuzle. Uz nju su bili samo beogradski advokati koje je angažirala, Đorđe Bela i Fila Filota, a potom i njegov sin, Toma Fila.

U tuzlanskom Okružnom sudu, 24. marta 1970., počeo je mučan sudski proces. Tada 27-godišnja Šefka, koja je pred istražnog sudiju najprije došla u opancima i dimijama, s maramom na glavi, tokom suđenja mijenjala je i iskaze, ali i stil. Dimije je zamijenila haljinom, a opanke cipelama. Iako je bila nepušač, odjednom je tražila cigarete. Njeno su ponašanje tada opisivali kao "spektakularno".

Sudu je predloženo da se sasluša 30 svjedoka. Iz iskaza nekih od njih, doznalo se da Šefka nikada nije zaklala niti pile. Nije imala nikakve dodirne točke s medicinom, nije poznavala anatomiju te nije mogla znati gdje se tačno, u utrobi majke, nalazi novorođenče, a kamoli kako napraviti carski rez te ga nepovrijeđeno izvaditi.

Zbog tih iskaza svjedoka, pojavile su se sumnje da Šefka nije mogla sama, bez ičije pomoći, napraviti takav zločin.

Sarajevski stručnjak za sudsku medicinu, dr. Miodrag Bašić, na suđenju je iznio svoje stručno mišljenje koje u knjizi "Najzagonetnije jugoslovenske ubice", prenosi Marko Lopušina.

- Secirao sam više od 32.000 leševa. Ovakav slučaj mi do sada nije bio poznat, niti sam za njega čuo u domaćoj ili svjetskoj sudskoj medicini. To je raritet i u svjetskoj kriminalistici. Ideja nerotkinje, koja je na ovaj način htjela doći do djeteta, bez sumnje je patološka, jer je ta žena bila snažno opsjednuta željom za djetetom, što je bilo povezano s njenim ličnim ugledom u selu i potrebom da spasi brak i porodicu. Ona čini nerazuman potez, ubija da bi se dokopala djeteta, a pritom zaboravlja da dovodi u pitanje i život tog djeteta, koje je unaprijed zavoljela kao svoje. Sigurno je da je žrtva umrla prije nego što je izvršen carski rez - rekao je dr. Miodrag Bašić.

Pojasnio je da je dijete, u utrobi ubijene majke, moglo živjeti najviše petnaestak minuta. Iako je potvrdio da je rez izvršila nestručna osoba, dodao je kako se vidi da je izveden brzo i s puno pažnje, da se ne povrijedi dijete, koje je, kako je naglasio, bilo motiv i cilj ubistva.

- Jasno je da je žena inicijator i sudionik ovog ubistva, ali, po mom mišljenju, ona to nije mogla izvršiti bez pomoći. To je kompletan i vrlo složen zločin, izvršen je u sumraku, bez dovoljno svjetlosti i gotovo je nemoguće da ga je samo jedna osoba, i to žena, počinila - rekao je na suđenju dr. Bašić.

Iako je, u toku istrage, Šefka konstantno mijenjala iskaze, izvršenje zločina, pa čak niti učestvovanje u njemu, ona nikada nije priznala. Tvrdila je da su joj neki drugi ljudi samo donijeli novorođenče; te da ona nije znala ko je majka bebe, niti na koji je način dijete uzeto od majke. Ponavljala je kako je, tek drugi dan, kada je beba, rano ujutro, umrla, saznala da je Alija, dan ranije, brutalno ubijena te da joj je otvoren stomak.

- Poznavala sam Aliju dobro, znala sam da je noseća i da će dobiti dijete, bila mi je prijateljica, kako bih nju mogla ubiti - rekla je Šefka na suđenju.

Svi oni, koji su dolazili u kontakt sa Šefkom, slagali su se u jednom – njena nevjerovatna hladnokrvnost zbunjuje. Tokom istrage bila je podvrgnuta i psihijatrijskom vještačenju, na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, a vještaci–psihijatri su se složili da je Šefka natprosječno inteligentna žena.

No, iako je zločin sve vrijeme negirala, Okružni sud u Tuzli, a potom i Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, njenim riječima nisu povjerovali. U maju, 1970. godine, osudili su Šefku Hodžić na smrtnu kaznu strijeljanjem.

- Kada sam čula da mi je kazna iz tuzlanskog suda potvrđena, gorko sam plakala. Vjerujte, jako mi je teško, ne može pusto srce izdržati, hoće puknuti - pisala je iz zatvora, svom advokatu Fili Filoti.

No, onda se dogodio obrat - Vrhovni sud Jugoslavije smrtnu je kaznu preinačio na kaznu strogog zatvora, u trajanju od 20 godina. U obrazloženju je stajalo da je kazna preinačena zbog nedostatka dokaza te zbog nemogućnosti da Vrhovni sud Bosne i Hercegovine riješi ključnu dilemu - da li je Šefka mogla ili ne, sama ubiti Aliju Hasanović.

Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne, Šefka je, navodno, bila vrlo vitalna, puna optimizma, života i energije. Mediji su čak pisali i o njenoj novoj, zatvorskoj, ljubavi. Za novinare je bila uvijek raspoložena, ali u svakom je razgovoru ponavljala isto – "Nisam počinila taj zločin! Nisam ubila Aliju!"

Po procjeni psihologa, Šefka je samo strpljivo čekala da odsluži kaznu te da okrene novu stranicu i krene, kako je sama govorila, u drugi život. Nakon izlaska iz zatvora, Šefka Hodžić je promijenila identitet. Zna se da je, jedno vrijeme, živjela u Srbiji, a nakon toga joj se gubi svaki trag.

Po pisanju nekih medija, Šefka Hodžić je, nakon odsluženja kazne, doista počela nov život, negdje u inostranstvu, gdje živi s novim suprugom.

Zločin s područja bivše Jugoslavije, nezapamćen u novijoj povijesti kriminala, danima je punio naslovnice domaćih, ali i stranih medija. Zapadnonjemački Der Spiegel je o „ženi-monstrumu“, čak pisao u nastavcima. Ogromno je zanimanje, ne samo domaće, nego i europske javnosti, pobudio i sudski proces, te je suđenje pratilo mnoštvo stranih novinara.