Prema nekima autorima, rođen je 1456, a po drugima 1459. godine u Herceg-Novom (Kastel Nuovo) u porodici Kosača, kao sin Stjepan, bosanskog srednjovjekovnog vladara Hercega Stjepana Kosače. Godine 1463. Sultan Mehmed Fatih osvaja Bosnu, a njegov otac, kao zalog odanosti caru i sigurnost da sultanova vojska neće pustošiti njegove krajeve, šalje ga na Dvor.

Nakon dolaska u Istanbul prihvatio je islam za svoju vjeru, a za sebe novo ime – Ahmed.

Pošto je Ahmed-pašin otac umro tri godine poslije, 1466. godine, on ostaje na Dvoru obrazujući se kod najboljih učitelja svog vremena. Pored usvojenih temelja maternjeg jezika kod kuće, na Dvoru ubrzo uči turski, i svladava osnove perzijskog i arapskog jezika. Kao što se vidi kasnije iz nekih njegovih rukopisa, savladao je čak i osnove orijentalno-islamske metrike i poetike, kao i umijeće sastavljanja administrativnih spisa na osmanskom turskom jeziku.

- Poezija na osmanskom prepuna je stihova i pjesama o njemu, a neki pisci tezkira (biografskih antologija pjesnika) uvrštavaju i njega u pjesnike na osmanskom turskom jeziku – piše Adnan Kadrić, naučni savjetnik za oblast turski jezik i književnost Orijentalnog instituta Univerziteta u Sarajevu.

Svjestan svog plemićkog porijekla, koje su priznavali svi na osmanskom dvoru, Ahmed-paša kao i njegovi sinovi nose prezime Hercegović (Hersekzade). Bio je miljenik sultana Mehmeda Fatiha, što je, po svoj prilici, u to vrijeme omogućavalo dobar status njegovih zemljaka u Carstvu, i njihovu integraciju u dolazeću kulturu i civilizaciju, uglavnom kroz formiranje nove vladajuće klase.

- Ahmed Hercegović je 1478. godine već bio miralem, učestvovao sa Fatihom u pohodu na Skadar. Dobija na upravu sandžak u okrugu Hamidije, potom, nakon smrti Fatiha, 1481. godine biva postavljen u Hudavendigar sandžak. Bio je također omiljen i kod sultana Bajazida II. Postaje upravitelj (beglerbeg) Anadolije i dok je još bio na toj funkciji, ženi se 1484. godine mladom princezom Hundi hatunom, kćerkom sultana Bajazida II – ističe Kadrić u djelu "Veliki vezir i pjesnik Ahmed-paša Hercegović u poetiziranim hronikama na osmanskom jeziku".

Ahmed-paša Hercegović bio je vezir kod trojice sultana: sultana Fatiha, sultana Bajazida II i sultana Selima. U zvanju velikog vezira imenovan je pet puta – prvi put 8. marta 1497, kad mijenja Daut-pašu do 8. marta 1498. godine, zatim, na taj položaj drugi put dolazi 1503. i ostaje do 7. septembra 1506. godine. Na položaj velikog vezira Carstva imenovan je treći put od 1511. do 1512. godine, četvrti put 18. decembra 1514, i posljednji, peti put, od 4. marta 1515. do 25. aprila 1516. godine.
U periodu od 1506. do 1511. godine, kad nije bio na položaju velikog vezira, bio je na funkciji zapovjednika osmanske flote (kapudan-i derya). U tom zvanju je predvodio osmansku flotu prilikom osvajanja Midilije, kao komandant 300 ratnih lađa. Kao član carskog divana predvodio je osmansku vojsku u mnogim bitkama na Balkanu, u Anadoliji, Siriji i Nahčevanu.

- Ahmed-paša Hercegović je imao kćerku Humu i sinove: Ali-bega, poznatog pjesnika iz vremena sultana Selima I i Sulejmana Veličanstvenog, Mustafa-bega, mlađeg brata Ali-bega, zatim Ahmed-bega i Mehmed-bega. U dosadašnjoj literaturi Ahmed-paša Hercegović se spominje samo kao veliki vezir i državnik porijeklom iz Bosne. Također je bio i jedan od prvih bošnjačkih divanskih pjesnika. U istraživanju spomenute teme došli smo do jednog odlomka iz kaside Ahmed-paše Hercegovića (Hersek-zade), kaside u kojoj se Ahmed-paša ovako obraća sultanu Selimu Javuzu: "Nek Bog Istiniti pomagač bude, tvoja želja za čistotom, podizanje bajraka je Tvoji podanici, dok život ovaj napuštaju, u čast tebi, ponosito odlaze Sluga je tvoj iskreni veliki vezir vremena tvoga, Hercegović - koji život žrtvom čini Ako dušmanu piće smrti on pruži, šta će tada biti!?" – navodi Kadrić.

Ahmed-paša Hercegović gradio je džamije i različite objekte po Carstvu. Evlija Čelebi piše o kasabi Hersek u Anadoliji, u blizini Carigrada. Piše da je to ranije bilo nenaseljeno mjesto, ali da se nalazilo na putu kojim su hadžije prolazile na hadž. Mjesto se zvalo Dil Iskelesi, a Ahmed-paša mu daje ime Hersek. Kasaba je, dakle, dobila ime po osnivaču Ahmed-paši Hercegoviću. Stanovništvo Herseka je sa dobijanjem statusa kasabe oslobođeno poreza, a u naselju je izgrađena džamija sa munarom, prostranom avlijom, četiri kružna kubeta, tri velika kubeta na stubovima, mihrabom i minberom u starom stilu. Dimenzije glavnog dijela džamije (osnove) skoro su u formi pravilnog kvadrata 16.25x16.20 m.

Kraj džamije se nalazi turbe Ahmed-paše Hercegovića, graditelja džamije. Godine 1517. svoju posljednju bitku izgubio je u Bursi, gdje je, Božijom voljom, preselio na bolji svijet.