U vremenu u kojem su se pjesme sa posebnom emocijom pjevale, postojao je specifičan glas koji je na najtananiji način znao dotaknuti dušu. Bio je to glas Safeta Isovića, jednog od najvećih interpretatora sevdalinke koje je Bosna i Hercegovina iznjedrila. U njegovoj pjesmi disali su i boli i ponosi jednog naroda.

Rođen 20. oktobra 1936. godine u Bileći, Isović je djetinjstvo proveo u sjeni Drugog svjetskog rata. Kao dijete izbjeglica s porodicom, napustio je rodni grad i nastavio život u Banjoj Luci, gdje završava osnovnu školu. Nakon rata vraća se u Bileću, upisuje i maturira gimnaziju, a školovanje nastavlja u Trebinju, zatim u Slavonskom Brodu, gdje 1955. godine završava veliku maturu kao jedan od najboljih učenika.

Iste godine dolazi u Sarajevo i upisuje Pravni fakultet. No, sudbina mu je odredila drugačiji put. Zahvaljujući prijatelju Hasku Haveriću, pridružuje se ansamblu narodnih igara i pjesama studentskog društva "Slobodan Princip Seljo". Godine 1956. polaže audiciju na Radio Sarajevu. Prvu pjesmu, "Sjetuje me majka", za njega piše legendarni Jozo Penava. Audiciju uspješno polaže iz drugog pokušaja, a potom snima dvije pjesme: "Kad ja pođem iz Sarajeva grada" i "Kasno prođoh kraj Morića hana". Obje su emitirane na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine.

Njegov prvi solistički koncert održan je 19. marta 1963. godine u Domu sindikata u Beogradu. Otvorio ga je pjesmom "Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo". Tada je postalo jasno da je pred publikom rođena nova zvijezda sevdaha. U godinama koje su uslijedile, Safet Isović postaje sinonim za sevdalinku.

Snimio je više od 500 pjesama, mnoge zauvijek sačuvane u arhivama Radio Sarajeva, uključujući i one uz saz. Bio je most između generacija - pjevao je u duetima sa Zaimom Imamovićem, Nadom Mamulom, Zehrom Deović, Miletom Petrovićem, Bebom Selimović, Vladom Mulićem, Nadeždom Cmiljić... Njegova interpretacija bila je bez premca, a glas snažan, emotivan i prepoznatljiv.

Osvojio je brojne nagrade: Zlatni mikrofon, više od 35 zlatnih i srebrnih ploča, Estradnu nagradu BiH i Jugoslavije. Koncertne dvorane širom svijeta bile su krcate gdje god je nastupao. Poseban trenutak bio je nastup u Sydneyskoj operi - Isović je jedini izvođač iz bivše Jugoslavije koji je tamo pjevao, a njegov nastup uvršten je u zvanični katalog Opere.

Bio je i politički angažovan - jedan je od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA), čije je ime lično predložio. Bio je među četiri prva potpisnika osnivačkog akta, izabran je za republičkog, a kasnije i federalnog zastupnika. Tokom rata u BiH 1992. godine teško je ranjen u svojoj porodičnoj kući u Sarajevu. Nakon liječenja, jedno vrijeme boravi u Zagrebu, gdje sa sinom Benjaminom, pjesnikom, obnavlja pjesmu o poharanoj Bosni "Šehidski rastanak".

U tom teškom periodu, putuje po evropskim centrima bosanske dijaspore, pjevajući za svoju domovinu i svoj narod. Po povratku u Sarajevo, postaje svojevrsni narodni autoritet, simbol dostojanstva i kulturne otpornosti. Na velikom koncertu u Zetri 2003. godine, okupio je brojnu kulturnu i intelektualnu elitu - od uleme, slikara, pisaca, do običnih ljudi koji su ga doživljavali kao glas savjesti.

Pjevao je više od pola vijeka, a iza njega su ostale pjesme koje danas zvuče snažnije nego ikad. U njegovoj interpretaciji oživjele su sevdalinke koje bi bez njega možda bile zaboravljene. Jednu od njih, "Na Ophođi prema Bakijama", rado je pjevao.

Safet Isović je umro 2. septembra 2007. godine u Sarajevu. Dženaza mu je klanjana 4. septembra u haremu Alipašine džamije. Njegov odlazak ostavio je prazninu, ali i neizbrisiv trag u bosanskoj kulturi.

Njegove kolege i danas potvrđuju: "Sajo je bio pjevač koji nije imao ravnog. Glas kojem bi zavidjeli i najveći svjetski tenori".

U stihovima posvećenim njemu, rečeno je ono najtačnije: "Kad Sajo pjeva, i slavuj zašuti".