Mimar Hajrudin, učenik najvećeg osmanskog arhitekte svih vremena Mimara Sinana, projektovao je i izgradio znameniti Stari most u Mostaru po kojem ovaj grad na Neretvi nosi i ime.

Da se izgradi Stari most, naredbu je izdao lično Sulejman Veličanstveni, poznatiji kao sultan u čije vrijeme je Osmansko carstvo doživjelo procvat.

Ali Stari most u Mostaru nije jedina građevina koju je sagradio Mimar Hajrudin, a djelovao je na području današnje Hercegovine. U Osmansko doba je to bio Hercegovački sandžak koji je u svojim okvirima prelazio granice današnje BiH. 

Od 1498. do 1684. godine, gotovo dva stoljeća, Osmanlije su vladale Makarskom, a cijeli je taj kraj duže od 200 godina bio u sastavu bosanskih administrativnih upravnih jedinica. Ime Makarska prvi put spominje početkom 16. stoljeća, u doba kada je bila dio Osmanskog carstva.

Carskom naredbom (hukum) od 9. ševala 975. (1567) godine koja je upućena hercegovačkom sandžak-begu i mimar-baši naređeno im je da odmah pošalju u Makarsku graditelja Hajrudina koji će tamo sagraditi tvrđavu.

Ističe se da je on podigao Stari most u Mostaru i da je poznat kao dobar projektant i graditelj. U drugoj naredbi od istog datuma upućenoj hercegovačkom sandžak-begu i mostarskom kadiji, naređeno im je da pošalju u Makarsku potreban broj čerahora koji će tamo raditi na izgradnji kula i tvrđave. Naredbom od 10. ševala spomenute godine naređeno im je da pošalju u Makarsku potreban broj spahija.

- Zna se da je Mimar Hajrudin izgradio Stari most od 1557. do 1566. godine, s tim da se dolazi do saznanja da je taj period gradnje bio i kraći. A da ovaj period 1557. do 1566. uključuje i postavljanje konstrukcije, pripreme za tu gradnju. On potječe iz arhitektonskog ateljea Mimara Sinana, najvećeg imena ne samo islamske arhitekture umjetnosti, nego kada govorimo o historiji umjetnosti općenito, civilizacije općenito, a to je vrijeme Osmanske renesanse. I sigurno Mimar Sinan ne bi dao tako težak zadatak bilo kome, nego svojim najboljim učenicima, a kako je to djelo koje je naručio sultan Sulejman, to je bio veliki izazov i za učenika i učitelja.

Ono što se malo govori, što ne izlazi u javnost, ali je dokumentovano dugi niz godina, jest da je došao dokument, odnosno naredba iz Istanbula 1567. godine da Mimar Hajrudin ode u Makarsku i tamo ojača i podigne dodatnu gradnju jer je Makarska već tada bila u sastavu Osmanlija. Ono što je napravio u Makarskoj je jedna tvrđava sa stranom u obliku trougla, i na svakoj toj strani nalazi se kula. Samo su temelji i svod jugoistočne kule očuvani, i primijeti se da je to osmanska gradnja - pojasnio je za Faktor historičar Haris Dervišević, koji se bavi proučavanjem islamske umjetnosti.

Ali Mimar Hajrudin se nije zaustavio kod Makarske...

- Ono što se malo govorilo, a što je najvjerovatnije jeste da je Mimar Hajrudin nakon Makarske nastavio da djeluje u Hercegovačkom sandžaku, a to uključuje dva grada. Drugi autori, Andrej Andrejević, Enes Pelidija i Behija Zlatar to ističu. Njegova djela su i Sinan-begova džamija u Čajniću i Husein-paše u Pljevljima. Sinan-beg je oženio sestru velikog Mehmeda paše Sokolovića, a Husein-paša Bojanić bio je namjesnik u Egiptu. Govorim o ljudima koji su imali bliske veze sa samim dvorom osmanskim.

U tih nekih 10 godina boravka u Hercegovačkom sandžaku, Mimar Hajrudin sa jednim takvim osebujnim talentom morao ostaviti još nešto. Ono što je očito je da je iza takvih projekata školovani arhitekt, neko sa višegodišnjim iskustvom, kakav je u to vrijeme bio Mimar Hajrudin. Jedna i druga džamija nastaju u istom periodu oko 1570. godine. A u islamskoj arhitekturi se prate veliki uzori, konkretnije Mimar Sinan - istakao je Dervišević.