Na prvim nišanima u Bosni kao i na stećcima pisano je bosančicom! Da, dobro ste pročitali.

Dolaskom Osmanlija, odnosno njihovom okupacijom Balkana, pa i Bosne i Hercegovine, većinsko stanovništvo u našoj zemlji prihvatilo je islam, ali zadržalo je i svoj kulturni identitet.

Tome već sedam stoljeća svjedoče prvi nišani, koji uz islamske imaju i srednjovjekovne elemente, lokalno pismo bosančicu i bosanski jezik.

Dakle, dolazak islama i sam proces islamizacije nije zatirao narodne običaje i navike stanovnika nekadašnjeg Bosanskog kraljevstva. Ova faza obuhvata vremenski period od 15. pa do sredine 17. stoljeća.

Nišani iz ovog perioda se znatno razlikuju po svojim formama i oznakama na njima od čisto osmanlijskih nišana zastupljenih u drugim regionima i od nišana iz kasnijeg perioda. Odlikuju se jednostavnošću u izradi sa primjesama klesarskih tradicija srednjovjekovne Bosne.

Posljednji stećci i prvi nišani zapravo su kulturološki fenomen na teritoriji Bosne i Hercegovine.

- Prva dva stoljeća, od sredine 15. stoljeća do sredine 17. stoljeća mi imamo jednu veoma interesantnu fazu, nažalost koja je veoma malo poznata u naučnoj javnosti, da se rana faza nišana, da su se prvi oblici nišana izrađivali po uzoru na ustaljenu srednjovjekovnu klesarsku tradiciju koja je vladala u Bosni i da su prvi nišani u tom periodu izrađivani po uzoru na stećke - kaže za Faktor Nihad Klinčević, magistar nauka, istraživač i publicista.

On objašnjava i koja je osobina tih ranih nišana.

- Na prvom mjestu veoma su masivne izrade kao i stećci i imaju sve osobine stećaka. Ima tu dosta prikaza životinja, ljudi, scena iz lova, prikaza ruke koja drži mač i naravno natpisa na bosančici. Ti epitafi na prvim nišanima su identični natpisima koje srećemo i na stećcima. Tu možemo sasvim sigurno da kažemo naša prva islamska epigrafika je pisana na našem pismu -  srednjovjekovnoj bosančici i na bosanskom jeziku. Ona nema nijedne primjese ni arapskog niti staroosmanskog jezika, što je također jedna činjenica sa kojom se možemo ponositi.

Također, stil pisanja bosančicom na prvim nišanima sadrži iste oblike kao i stećci. Tu imamo opis ko tu leži, ime i prezime, imena prvih Bošnjana koji su primili novu vjeru. Također, tu se zadržao i srednjovjekovni blagoslov za onog ko je izgradio spomenik, što nalazimo i na stećcima. I poznata kletva da je proklet onaj koji to prevali, koji to uništi, što također imamo i na stećcima.

Ti nišani pokazuju jedan kontinuitet života na ovim prostorima i da prihvatanjem nove vjere puno toga je ostalo i do današnjih dana u našoj upotrebi da se nesmetano koristi, a ti, takvi oblici nišana pokazuju da je na ovim prostorima u to vrijeme vladao jedan stepen tolerancije gdje tadašnje vjerske / svjetovne vlasti nisu intervenisale da se to uklanja niti skida. Moramo da priznamo da takav oblik izrade nišana posebno sa prikazom ljudskih figura, lica, životinja nisu baš u skladu sa islamom - ističe Klinčević.

On je otkrio dva rana nišana i to na području Rogatice.

- Nišane sam pronašao u vrijeme korone, kada sam dobio informaciju sa terena da su u naselju Osovo kod Rogatice u jednoj šumi pronađena dva nišana i jednostavno, na prvi pogled, moglo se primijetiti da je ta struktura malo neobična. Tokom 2021. sam uspio otići na to mjesto, napraviti video i fotozapise, protumačiti te natpise. Što je specifično, na jednom od njih postoji prikaz godine po istočno rimskom kalendaru i kada se ta godina prevede, dobijemo informaciju da je iz 1470. godine taj nišan. Do otkrića ova dva nišana u naselju Osovo zvanično je bilo registrovano devet nišana sa natpisom na bosančici. Ovo otkriće je povećalo taj broj na 11.

Najviše je takvih nišana pronađeno upravo na području Rogatice i to baš u naseljima koja nisu bila naslonjena na neke trgovačke puteve ni urbane centre. Tako da ih je upravo ta zabačenost sačuvala do danas - pojašnjava Klinčević.

Nišan Mahmuta Brankovića pronađen u Petrovom polju u Brankovićima kod Rogatice u obliku obeliska, visok 3 m, prenesen je u Zemaljski muzej Sarajevo. 

- Što se tiče ove oblasti, mislim da se naša stručna javnost i svi mi moramo malo više okrenuti prema tome jer tu su naši korijeni, tu je jasan dokaz da mi nismo dojahali iz Male Azije, nego da smo mi ovdje bili, da smo i danas tu, da smo potomci naših predaka koji su ovdje živjeli.

Tako su naše autohtone autentične stećke zaštitili da su to naslijeđe susjednih država pa i BiH, to nije nikako slučajno došlo. Mogu vidjeti i kako se kroz naučnu literaturu izbjegava spominjanje ranih nišana gdje se samo navodi postojanje stećaka. Po ovom se vidi da je to neko pokušao da zamagli - upozorava Klinčević.

Baš kao i stećci, tako su i rani nišani okretani na sjeverozapad-jugoistok i okomito na taj pravac. Taj fenomen stećaka je arijansko-gotska tradicija sahranjivanja. Goti, koji su naselili naše krajeve, donijeli su sa sobom arijansko "krivovjerje" što će se kasnije održati kao plod formiranjem Crkve bosanske.

- Rani nišani nalaze se uz stećke. Nažalost, ova oblast uopće nije istražena, ja kao pojedinac tu ne mogu puno da uradim. To trebaju naučne institucije da preuzmu, uglavnom i ta mjesta su veoma zanimljiva jer tu vidimo ponovo jedan fenomen koji može samo u Bosni biti. Nazvao sam ih kombinovane nekropole, gdje mi imamo stećke, odnosno pretke koji su ispod stećaka i njihove potomke koji su odmah uz rame nišana. I kako su okrenuti stećci, tako su i rani nišani okrenuti. Jer taj početni period nije bilo ni mogućnosti nekog brzog učenja, trebalo je doći i tumačiti ljudima orijentaciju i Kiblu. Tako da je taj prvi period nastavio da se praktikuje baš onako kao u srednjem vijeku - kaže Klinčević.

Stećci, pa i nišani, svjedoci su burne prošlosti Bosne i Hercegovine.

- Mnogo Bošnjaka ne zna da se šehidski nišan izrađivao do 15. do 20. stoljeća. To dovoljno govori o toj burnoj prošlosti i cijeni koja se platila da bismo mi bili na ovim prostorima - zaključio je Klinčević.