Malo je namirnica toliko svakodnevnih, a opet toliko simboličnih kao što je jabuka.

Sezonu doživljava upravo kada se ljeto povlači, pa je mnogi doživljavaju kao simbol obilja prirode i nostalgije za toplijim danima.

Kuharica Alissa Timoshkina u tekstu za The Guardian priznaje da je tu simboliku posebno osjetila tokom nedavnog porodičnog branja jabuka.

Okružena granama prepunim plodova na skromnu jabuku odjednom je gledala s novim divljenjem, kao na pravo malo čudo prirode.

Ta voćka iza sebe ima i impresivno putovanje. Potječe s planina centralne Azije s područja uz današnju granicu Kazahstana i Kine, a vremenom se udomaćila u kuhinjama od Normandije i New Yorka do Kavkaza i Kašmira.

Slatka ili slana, svakodnevna ili svečana, jabuka se snalazi baš svugdje, a Timoshkina je to dokazala nizom jesenjih recepata.
Za doručak palačinke
Dan počinje malim i pahuljastim palačinkama dobro poznatim u istočnoevropskoj kuhinji.

U tijesto ide naribana jabuka, prstohvat cimeta i med, a tokom pečenja na svaku se palačinku polože tanke kriške jabuke koje se, uz malo maslaca, lagano karameliziraju.

Poslužuju se uz grčki jogurt i obilje meda, a iz jedne smjese dobije se dovoljno za doručak za cijelu porodicu.

Za lagani ručak autorica predlaže salatu s pečenom piletinom, keljom, komoračem i celerom. Posebnost su joj jabuke u dva oblika: svježe, narezane na tanke listiće i brzo ukiseljene u mješavini jabukovog sirćeta, limuna i meda. Sve povezuje kremasta "majoneza" od tahinija u koju ide i tekućina od kiseljenja, a tajna svilenkaste teksture krije se u neobičnom triku - kockici leda.

Za hladnije večeri tu je jelo koje će mnogima zvučati poznato. Pačiji bataci (ako nemate pačije batake, mogu i pileći) najprije se zapeku do hrskave kožice, a zatim se polože na podlogu od crvenog luka, kima, crvenog i kiselog kupusa te krupnih kriški jabuke, uz koricu narandže i suhe brusnice.

Nakon sat i po u rerni meso postaje mekano, a autorica savjetuje da se jelo posluži uz pire-krompir.

Pravo iznenađenje je fermentirana salsa od jabuka. Zelene jabuke, mladi luk, grožđe, celer, jalapeno i kopar nekoliko dana fermentiraju u slanoj otopini, sve dok ne dobiju ugodno pikantan, kiselkast okus.

U frižideru se čuva i do tri mjeseca, a može zamijeniti kapare, završiti na tostu s avokadom ili se naći u sendviču sa sirom.

Za kraj stiže ukrajinski zapečeni puding od riže. Riža se najprije polagano kuha u mlijeku, a zatim se miješa s jajima, šećerom i vanilijom te jabukama prethodno dinstanim s grožđicama, cimetom i koricom narandže. Smjesa se peče dok se na vrhu ne stvori zlatna korica, a prije posluživanja posipa se cimetom. Riječ je o desertu koji grije i dušu i tijelo, idealnom za prve hladne jesenske dane.