Ako ajvar godinama pripremate ddodajući sastojke "od oka", možda ste primijetili da jednom ispadne besprijekorno gust, a drugi put mastan, rijedak ili prekiseo.

Paprike mogu biti odlične i dobro pečene, ali konačni rezultat neće uvijek biti isti.

Upravo zato omjer sastojaka za domaći ajvar igra veću ulogu nego što se na prvi pogled čini.

Za pet kilograma pečenih i očišćenih paprika potrebno je oko 500 mililitara suncokretovog ulja, 100 mililitara alkoholnog sirćeta od devet posto, dvije ravne kašike soli i dvije kašike šećera. Po želji se mogu dodati i četiri do pet česni bijelog luka.

Važno je računati na pet kilograma već pečenih, oguljenih i dobro ocijeđenih paprika, a ne na njihovu težinu prije pečenja.

Količinu soli, šećera i sirćeta na kraju možete prilagoditi ukusu, ovisno o tome koliko su paprike slatke i koliko kiselkast želite da ajvar bude.

Šećer nije tu da ajvar učini slatkim. Mala količina može zaokružiti okus i ublažiti izraženiju kiselost sirćeta.

Ulje daje punoću i karakterističnu glatku teksturu, ali ako ga stavite previše, ajvar može postati težak i mastan.

Sirće daje kiselkastu notu i dodatno naglašava okus, ali prevelika količina može nadjačati prirodnu slatkoću pečenih paprika.

Veći dio sirćeta najbolje je dodati pred kraj kuhanja, a zatim probati ajvar i po potrebi još malo prilagoditi okus.

Ako želite gust ajvar, posao zapravo počinje prije kuhanja.

Pečene paprike potrebno je dobro ocijediti prije mljevenja i kuhanja. Ako u njima ostane puno vode, ajvar ćete morati kuhati znatno duže kako biste dobili željenu gustoću.

Najbolje ih je ostaviti u cjedilu najmanje sat vremena, a ako imate vremena, mogu se cijediti i duže u frižideru.

Za kuhanje koristite široku šerpu bez poklopca. Veća površina omogućuje brže isparavanje vode, dok poklopac zadržava paru i produžuje kuhanje.

Ulje možete dodavati postepeno tokom kuhanja.

Pred kraj treba češće miješati i prelaziti drvenom kašikom po dnu posude jer se tada gusta smjesa lakše počinje hvatati za dno.

Jednostavan način provjere gustoće je da drvenom kašikom povučete po dnu šerpe. Ako trag nakratko ostane vidljiv prije nego što se smjesa ponovo spoji, ajvar je blizu gotovog.

Ne treba biti potpuno suh. Dobar ajvar treba biti gust, maziv i ujednačen, bez viška tekućine koja se skuplja oko rubova.

Najbolje je okus provjeriti pred sam kraj kuhanja, kada je smjesa već dovoljno ukuhana. Tada po potrebi možete dodati još malo soli ili sirćeta.

Ako koristite bijeli luk, dodajte ga pred kraj kako bi ostao prepoznatljiv u okusu, ali ne bi preuzeo cijeli ajvar.

Ne treba skidati šerpu s vatre samo zato što je ajvar promijenio boju i postao gust. Važno je da se višak vode dovoljno ukuha, ali i paziti da se smjesa ne počne pretjerano pržiti ili zagorijevati.

Za zimnicu koristite čiste i sterilizirane staklenke, a ajvar ulijevajte dok je vruć.

Tegle zatvorite odgovarajućim poklopcima i koristite provjeren, siguran postupak konzerviranja zimnice.

Dobar ajvar ne ovisi o jednoj "magičnoj" mjeri.

Najvažniji su kvalitetne paprike, dobro cijeđenje, široka posuda i pravilan omjer sastojaka. Kada se sve to spoji, dobit ćete gust i mirisan ajvar koji se lijepo maže i ne pliva u ulju.