Šećeri su prisutni gotovo svuda u našoj prehrani. Nalaze se prirodno u namirnicama ili se dodaju u različite prehrambene proizvode i napitke.

Izvori šećera u prehrani uključuju voće i voćne sokove, bezalkoholna gazirana pića, med, džemove i marmelade, proizvode od povrća (npr. kečap od paradajza), gotova jela, deserte i druge slatke poslastice.

Šećeri su važni kao direktni izvor energije za naš mozak i mišiće te imaju svoje mjesto u zdravoj prehrani.

Međutim, važni su količina i vrsta namirnica iz kojih ih unosimo.

Zbog sve veće dostupnosti hrane i pića bogatih šećerom, njihova je konzumacija u posljednjim desetljećima porasla iznad nivoa koji bi se za mnoge od nas mogli smatrati zdravim.

Pretjerani unos šećera povezuje se s pretilošću, dijabetesom tipa 2 i drugim zdravstvenim problemima.

Zato se sve češće postavlja pitanje - koliko šećera dnevno zapravo smijemo konzumirati?

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da slobodni šećeri čine manje od 10 posto dnevnog energetskog unosa, a za dodatne zdravstvene koristi čak manje od pet posto.

Za odraslu osobu to znači: do 50 grama šećera dnevno (10 posto), idealno blizu 25 grama šećera dnevno (pet posto).

To je otprilike: šest do 12 kašičica šećera, a jedna čaša gaziranog pića može već doseći dnevni maksimum.

Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA) naglašava da unos dodanih i slobodnih šećera treba biti što niži u sklopu uravnotežene prehrane, bez jasne "sigurne gornje granice".

Iako se šećeri često dijele na prirodne, dodane i slobodne, hemijski su oni u osnovi isti. Međutim, namirnice koje prirodno sadrže šećere, poput žitarica, mahunarki, voća i povrća, obično sadrže i vlakna te druge hranjive tvari, pa su stoga zdravije od namirnica koje sadrže uglavnom slobodne ili dodane šećere.

Visok unos slobodnih i dodanih šećera povezan je s povećanim rizikom od mnogih bolesti koje se mogu spriječiti, dok šećeri iz prehrane bogate cjelovitim žitaricama, voćem i povrćem ne predstavljaju takav rizik.

Prekomjeran unos šećera povezuje se sa: debljinom, pretilošću kod djece i odraslih, povećanim rizikom od metaboličkih bolesti.

Zato većina stručnih smjernica preporučuje ograničavanje unosa šećera, posebno iz zaslađenih pića i industrijskih proizvoda.

Nekoliko jednostavnih koraka može značajno smanjiti unos šećera: zamijenite gazirana pića vodom ili nezaslađenim čajem, čitajte deklaracije proizvoda, birajte prirodne izvore slatkoće (voće), izbjegavajte "skriveni šećer" u gotovim jelima, smanjite količinu dodanog šećera u kafi i čaju.

Šećer nije nužno "neprijatelj" prehrane, ali ono što je presudno je njegova količina. Svjesnim izborima i boljim razumijevanjem izvora šećera moguće je značajno poboljšati kvalitet prehrane i dugoročno zdravlje.