Danas će Amor Mašović, direktor Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, 19. put ispratiti tužnu kolonu sa tabutima žrtava genocida, koja iz Visokog kreće put Srebrenice. Ove godine smiraj duše pronaći će 33 žrtve. Bit će ukopani 11. jula u Memorijalnom centru Potočari, gdje je do sada obavljen ukop 6.610 žrtava.

-Kada je riječ o Srebrenici, do sada je obrađeno 570 mikrolokacija sa tijelima. Na tim lokacijama je pronađeno najmanje 7.119 kompletnih ili nekompletnih posmrtnih ostatataka, što je 85 procenata od ukupnog broja zabilježenih nestanaka u Potočarima, od 8.372 žrtve. Tijela ubijenih u genocidu pronašli smo u čak 18 općina u BiH i sedam u Srbiji, od Beograda, preko Bajine Bašte do Priboja - navodi Mašović u razgovoru za Faktor.

Prve ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava genocida radio je Haški tribunal 1996. godine i to na području Cerske, Nove Kasabe, Pilice i Lažete.

-U oktobru 1996. godine mi smo radili asanaciju terena, hodali smo po Kameničkom brdu i skupljali na površini posmrtne ostatke 66 ubijenih, a naredne godine još 65. Tribunal u to vrijeme nije dopuštao ekshumacije, tako da smo sa njima počeli od 2.000 godine - podsjeća Mašović i nabraja općine u kojima su pronalazili posmrtne ostatke:

- Bijeljina, Bratunac, Kalesija, Milići, Osmaci, Srebrenica, Šekovići, Tuzla, Zvornik, Višegrad, jezero Perućac, Rogatica, Olovo, Kladanj, Han- Pijesak, Žepa na Palama, Godinjske bare u Trnovu.

Od svih masovnih grobnica (primarnih i sekundarnih), na kojima je radio ekshumacije, kaže da je najdublji trag u duši i sjećanju ostavio trenutak kada je ekshumirana grobnica sa pet tijela.

-Bila je to grobnica u krugu gdje je bio smješten Holandski bataljon, gdje smo pronašli novorođenče, malenu Fatimu Muhić. Tu su i sekundarne grobnice, gdje smo pronalazili posmrtne ostatke. Sjećam se Kadrije, njegove posmrtne ostatke smo izvadili iz pet različitih sekundarnih masovnih grobnica. Bilo je to kada je tadašnja državna sekretarka SAD-a Madeleine Albright objavila snimke, i onda su požurili da izmjeste primarne grobnice, da sakriju tragove tijela žrtava su komadali bagerima, i raznosili na različite lokacije - prisjeća se Mašović.  

FOTO: ANADOLIJA

Od 570 lokacija na kojima su pronađeni posmrtni ostaci, 84 su bile masovne grobnice i u njima je pronađeno 6.138 žrtava.

-Od 84 masovne grobnice, 41 je bila primarna, što znači da posmrtni ostaci nisu uznemireni, a 39 su bile sekundarne. Jedna grobnica je bila prirodna jama na području Šekovića, a tri su bile površinske, tijela nisu kopali, misleći valjda da neće biti pronađena. Ove godine bit će obavljena dženaza i ukop 33 žrtve. U identifikacionom centru u Tuzli imamo 38 identifikovanih žrtava, ali porodice još nisu dale saglasnost da budu ukopane jer su tijela nekompletna. Također, 102 žrtve su preliminarno identifikovane, došao je DNK nalaz, ali porodice također nisu saglasne jer su ostaci nekompletni. I imamo, nažalost, 102 žrtve za koje je izolovan DNK, ali se ne podudara ni sa jednom DNK preživjelih članova porodice. Bojim se da će zauvijek ostati neidentifikovani jer nemaju preživjelih članova porodice i bit će na kraju ukopani kao N. N. osobe. Pored ovoga, imamo 234 žrtve koje su ukopane na porodičnim mezarjima, izvan Potočara - kaže Mašović.

Najstarija identifikovana žrtva je Šaha Izmirlić koja je ubijena u 94. godini, a najmlađa novorođenče Fatima Muhić. Do sada je identifikovano 20 žena i 439 djece, što znači da je svaka 15. žrtva bilo dijete.

Mašovića smo pitali osjeća li da kako vrijeme odmiče interes javnosti u BiH, ali i medija koji su prije puno više pratili sve ekshumacije, dženaze, te generalno objavljivali priče o ratnim zločinima nad Bošnjacima, iz godine u godinu jenjava.

-Žao mi je što to moram reći, ali istina je da vjerovatno zato što sve ovo traje više od 20 godina, stvara se određena zasićenost. Ma koliko to grozno zvučalo, ali ljudi nalaze nove prioritete. Sve je manje onih koje direktno dotiče genocid u Srebrenice, majke umiru, sestre, braća, rodbina. Međutim, ima nešto drugo. Mi bismo već danas morali znati, kada ne bude više nijednog ukopa u Potočarima, na koji način će se obilježavati 11. juli. Već sada to treba da bude osmišljeno. Moramo se posvetiti institucijama koje razvijaju kulturu sjećanja, a ne kulturu zaborava, čemu su Bošnjaci, ako posmatramo kroz historiju, itekako skloni. Prema mom mišljenju, u Memorijalnom centru Potočari već sada moraju početi razmišljati šta će biti 2022. godine, kada više ne bude dženaza - poručuje Mašović.