Očekuje se da Edin Džeko u nedjelju prvi put zaigra u dresu Schalkea. Džekomanija od četvrtka trese Gelsenkirchen. Bh. napadač je uoči debija govorio za zvanični You Tube kanal njemačkog kluba.
Od četvrtka si igrač Schalkea. Kako se osjećaš?
- Osjećaj je jako dobar. Danas sam konačno odradio prvi trening s momcima i sve je prošlo kako treba. Bilo je i mnogo navijača, vidio sam da su zadovoljni i to mi mnogo znači.
Koje su ti misli prolazile kroz glavu kada je transfer u Schalke postao konkretan?
- Iskreno, od samog početka sam imao osjećaj u sebi da je ovo prava odluka. Kao da mi je nešto iznutra govorilo: idi u Schalke. Naravno, trebalo je malo vremena, razgovarao sam s porodicom, s ljudima koji me savjetuju, ali moj osjećaj je cijelo vrijeme bio pozitivan. Mislim da sam odluku donio vrlo rano.
Osvajao si lične i timske trofeje. Neki se pitaju zašto druga liga? Šta poručuješ njima?
- Za mene nije pitanje da li je prva ili druga liga. Ja nisam došao u ligu, došao sam u Schalke. Schalke je veliki klub i po mom mišljenju pripada samom vrhu. Bundesligi. Trenutno smo u drugoj ligi i to treba prihvatiti, ali kad dođeš u Schalke, onda je to Schalke i ništa drugo. Ja sam uvijek ostao čvrsto na zemlji.
Ne dolazim ovdje kao zvijezda. Sve što sam ranije uradio u karijeri je iza mene. Sada gledam samo naprijed i ono što dolazi.
S kakvim ambicijama dolaziš?
- S velikim ambicijama. Posljednjih šest mjeseci nisu bili onakvi kakve sam želio, ali i to je dio fudbala i iskustva. To je sada iza mene. Sada sam 100 posto fokusiran na Schalke i želim pomoći ekipi da ide naprijed i da pobjeđuje.
Koliku ulogu je porodica imala u odluci?
- Ogromnu. Kada mijenjaš zemlju, moraš razmišljati o porodici, o djeci, školi, supruzi. Uvijek pitam roditelje, sestru, bliske prijatelje za mišljenje. Posebno mi je supruga rekla da vidi razliku u meni kada govorim o Schalkeu, da govorim drugačije, s posebnom emocijom. To mi je bio dodatni znak da je odluka ispravna. Porodica će mi se pridružiti, ali trenutno su u Firenci zbog djece i škole, što mi omogućava da se ovdje maksimalno fokusiram na fudbal.
Koje vrijednosti si ponio iz kuće?
- Sve dolazi od mojih roditelja. Naučili su me da je najvažnije biti dobar čovjek, poštovati druge. Sve ostalo dolazi poslije. Ako poštuješ ljude, i oni će poštovati tebe. Sve što sam danas, dugujem njima.
Kako te je rat u Bosni i Hercegovini oblikovao kao osobu?
- To je sigurno utjecalo na moj karakter. Nije bilo lako. Bio sam dijete i nismo sve tada mogli shvatiti, ali vidjeli smo koliko su se naši roditelji borili za nas. Takve stvari se ne mogu zaboraviti, ali život ide dalje. Uvijek treba gledati naprijed i nadati se da se takve stvari nikada više neće ponoviti, nigdje u svijetu.
Kako se nosiš s pažnjom javnosti i slavom?
Normalno. Ja sam običan čovjek. Fotografije, autogrami, to je dio našeg posla i pokazivanje poštovanja prema navijačima. Ne razmišljam o tome koliko sam golova dao. Svaki trening i svaka utakmica su nova provjera. I sa 39 godina i dalje učim i želim učiti. Ako želiš biti dobar na utakmici, moraš dati maksimum na treningu.
Koliko su Nikola Katić, Miron Muslić i Seo (Kolašinac op.a.) utjecali na tvoju odluku?
- Puno. Sa Seom sam dosta razgovarao, iako on trenutno nije ovdje. U šali mi je rekao da će i on doći na ljeto. Nikola i Miron su ovdje i to je bio važan faktor. Nikolu znam iz reprezentacije, imamo odličan odnos. Sa trenerom sam se ranije dopisivao, sada smo se upoznali. Mlad je trener, ali je već mnogo pokazao. Nadam se da ćemo zajedno napredovati i ostvarivati dobre rezultate.
- Moja domovina je Bosna i Hercegovina, ali već skoro 20 godina živim vani. Dom je tamo gdje je porodica. Trenutno je porodica u Firenci, roditelji i sestra su u Bosni. A dom je i tamo gdje igram, jer tu moraš dati sve od sebe i vratiti povjerenje ljudima koji su te doveli.
Koliko ti znači uloga UNICEF-ovog ambasadora BiH?
- To mi je jako važno. Ponosan sam na to i sretan što ljudi kroz to vide kakva sam osoba. Ako nekome mogu pomoći, uvijek sam tu.
Koliko ti je važno da nešto vratiš ljudima u BiH?
- Jako. Ne mogu pomoći svima, ali kroz fudbal i reprezentaciju pokušavam dati maksimum. Skoro 20 godina sam u reprezentaciji, igrali smo Svjetsko prvenstvo 2014. i to je bio način da nešto vratim ljudima koji žive za fudbal.
Poruka navijačima Schalkea?
- Ne gledam unazad, jer to ne pomaže ni meni ni Schalkeu. Došao sam ovdje da pomognem ekipi. Šta god trener traži od mene, dat ću sve od sebe. Na terenu uvijek 100 posto.