Edin Džeko je kroz cijelu karijeru donosio odluke koje nisu uvijek bile finansijski najisplativije, ali su gotovo uvijek bile fudbalski najpoštenije.

Nakon odlaska iz Intera imao je čiste papire i otvorena vrata Saudijske Arabije i mogućnost da u posljednjim godinama karijere uzme "hrpu novca". Nije. Umjesto toga izabrao je Fenerbahče, veliki turski klub, ozbiljnu ligu i takmičarski nivo koji podrazumijeva pritisak, odgovornost i ambiciju. U dvije sezone, s već 37 godina po dolasku, Džeko je zabio impresivnih 35 golova.

Ni nakon Istanbula nije promijenio princip. Mogao je bez problema otići u Ujedinjene Arapske Emirate, osigurati lagodniji život i znatno jači ugovor, ali se odlučio na povratak u Italiju i Fiorentinu. Iako mu tamo u pola godine nije išlo idealno, nije pouzdano zabijao i iako je riječ o zahtjevnom periodu, Džeko je ponovo birao fudbal ispred komfora.

Vjerovatno je Džeko ponovo imao pozive iz egzotičnih liga, ali, ipak, odlučio se za ostanak u Evropi. Odabrao je Njemačku i Schalke na poziv trenera Mirona Muslića i saigrača iz reprezentacije Nikole Katića. Timu iz Gelsenkirchena nedostaje golgeter u lovu na povratak u Bundesligu, a Dijamant nakon 15 godina nije mogao odoliti povratku u Njemačku. Možda slabiji ugovor od onog koji bi potpisao u Arabiji, Emiratima ili SAD-u, ali jače takmičenje, veći izazov i ozbiljniji fudbal.

U vremenu kada mnogi u završnici karijere biraju sigurnost i novac, Džeko uporno bira teren i dokazivanje. Pitanje je jednostavno. Da li je to ispravan put? Za one koji cijene fudbal, odgovor je vjerovatno jasan.