Gabriele Gravina, predsjednik Fudbalskog saveza Italije u ostavci, ne štedi ni sebe ni druge, pričajući po prvi put nakon teške noći u Zenici kako je i zašto italijanski fudbal potonuo u pakao.

Ima tu mjesta za žaljenje, prijedloge, analize i jedan intenzivan trenutak emocija. Fudbal je za Gravinu suštinski dio života.

- Okusio sam prašinu terena treće lige i boravio u otmjenim salonima, upoznao divne ljude i doživio velika razočaranja. Lekcija iz života koju ću ljubomorno čuvati - rekao je za Corriere della Sera.

Na pitanje šta ga najviše zaboljelo od trenutka kada je BiH izbacila Italiju sa Mundijala, odgovorio je:

- Prihvatio sam kritike u tišini, pa čak i uvrede. Ali ne mogu tolerisati da me nazivaju nedostojnim. Niko sebi ne smije dozvoliti da dijeli takve moralne lekcije, bilo unutar ili izvan svijeta fudbala.

Na pitanje na koga tačno misli nije želio konkretno odgovoriti:

- Ne želim imenovati nikoga. Svako se predstavlja onim što jeste i onim što osjeća. Na drugima je da donesu sud.

Rezultati reprezentacije određuju političke krize. Da li je to ispravno?

- Ne, i to sam rekao u više navrata. Federacija promoviše fudbal koji ima veliki utjecaj na civilno društvo. Pomislimo na više od 800 hiljada uključenih maloljetnika, projekte sa školama, programe o inkluziji te društvenoj i ekološkoj održivosti. Da ne govorim o pozitivnim rezultatima omladinskih selekcija i ženske reprezentacije. Možda sam trebao biti bolji kao fudbaler. Promašio sam dva penala protiv Švicarske i tri zicera protiv Bosne, a kasnije sam u penal-seriji jedan šutirao preko gola, a drugi u prečku. Možda sam trebao više trenirati - zaključio je.