Kapitalni projekat uspješno je okončan, poručio je predsjednik Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine Vico Zeljković sredinom jula prethodne godine kada je Svjetska fudbalska federacija (FIFA) dala zeleno svjetlo za korištenje VAR sistema na utakmicama Premijer lige BiH.

- Sudijske greške će uz pomoć VAR tehnologije biti svedene na minimum - nastavio je optimistično Zeljković koji je u međuvremenu dobio novi četverogodišnji mandat na poziciji predsjednika FSBiH.

U pomoćni alat koji koriste sudije tokom utakmica uloženo je mnogo truda, rada, vremena i sredstava. A rezultat na kraju prve sezone?

Umjesto da se koristi za ispravljanje očitih grešaka i bude pomoć sudijama, VAR je u BiH postao paravan za propuste arbitara, izgovor za neodlučnost i katalizator novih kontroverzi.

Prva sezona korištenja VAR tehnologije u Premijer ligi BiH ostavila je više upitnika nego odgovora. Umjesto smanjenja sudijskih grešaka, svjedočili smo novim skandalima. U nekim slučajevima, izgledalo je kao da se VAR koristi da bi se "poguralo" ono što se ne usudi dosuditi na terenu. U drugim, kao da sudije ne znaju pravilno interpretirati ni ono što gledaju. Igrali su Borac i Sarajevo u Banjoj Luci. Sudija je bio Mirza Kazlagić. Igrač domaćih Zoran Kvržić napravio je žestok prekršaj nad Karlom Lulićem. Analitičari i struka utvrdili su da je fudbaler Borca trebao dobiti direktan crveni karton. A Kazlagić je u toj situaciji dosudio prekršaj za Borac. I upravo bi u takvim i sličnim situacijama videotehnologija trebala biti od koristi. Ali, iz VAR sobe se nisu javljali. Kvržić je, umjesto da ide na prijevremeno tuširanje, nekoliko minuta kasnije postigao vodeći pogodak za Borac. I takvih primjera je bezbroj.

Poseban problem predstavlja nedostatak transparentnosti. Javnosti, ali ni klubovima nisu dostupni snimci komunikacije između sudija i VAR sobe, odluke se ne objašnjavaju, čak je i Fudbalski savez BiH u finišu sezone to prestao raditi, a navijači, klubovi i igrači ostaju prepušteni špekulacijama. Takav ambijent hrani teorije zavjere, podiže tenzije i dodatno urušava povjerenje u regularnost takmičenja.

Ne treba zaboraviti ni tehničku stranu priče. Od početka se znalo da infrastruktura u mnogim stadionima ne zadovoljava standarde potrebne za kvalitetan VAR sistem. Kamere iz neadekvatnih uglova, slaba rezolucija...

VAR je trebao donijeti više pravde i regularnosti, ali se čini da je samo ogolio ono što svi već godinama znaju - da je povjerenje u sistem na najnižoj tački. Umjesto alata za ispravljanje grešaka, postao je alat za njihove sofisticiranije prikrivanje.

Za narednu sezonu, ostaje nada da će odgovorni iz FSBiH ozbiljno analizirati šta je sve pošlo po zlu. Jer ako se ovako nastavi, VAR će ostati samo još jedan skup i beskoristan ukras u ionako klimavom takmičenju.

Od uvođenja VAR-a uz standarnu sudijsku četvorku na utakmice putuju i dvojica dodatnih arbitara (VAR i AVAR). VAR sudija inkasira 500 KM po meču, a pomoćnik (AVAR) 400 KM.

Dakle, sudije zadužene za videotehnologiju po meču koštaju 900 KM, po kolu 5.400 KM, a po sezoni 178.200 KM.