Opsada Sarajeva počela je u noći sa 4. na 5. april 1992. godine, kada je Jugoslovenska narodna armija zauzela međunarodni aerodrom, a završena je 29. februara 1996. godine.

Bila je to skoro četverogodišnja blokada glavnog grada, nazvana "Sarajevska opsada", sa 1425 dana, jedna od najdužih u historiji.

- Tog 5. aprila 1992. godine trebala je biti utakmica Željezničar - Rad, ali zbog rata ona nikada nije odigrana.

Na današnji dan, 5. aprila 1992. godine počela je opsada Sarajeva, najduža opsada jednog grada u novijoj historiji svijeta.

Na taj dan trebala je biti odigrana utakmica između FK Željezničar i FK Rad, ali zbog rata susret nikada nije odigran.

Na stadionu je bilo oko 2.000 gledatelja koji su se u rekordnom roku razbježali, a fudbaleri su se sklonili u podnožju tribina - podsjeća FK Željezničar.

- Plotun kakav Sarajlije vjerovatno nisu nikad čule započeo je u 14.55. Redari i nešto gledalaca panično je napustilo stadion, a igrači oba tima i rukovodstva i službene osobe sakrili su se podnožju tribina. Neprekidna paljba trajala je sve do zakazanog početka utakmice u 15.30. Prestala je nekoliko minuta, a onda postala još žešća. Igrači Željezničara, jedan po jedan, predvođeni fizioterapeutom Kukrićem i trenerom Starovlahom, bježali su prema obližnjim stambenim zgradama u zaklon. Sudije i delegati u službenim prostorijama čekali su da utihne pucnjava sa obližnjih brda Šanac i Vraca. Igrači Rada, vidno preplašeni, šćućureni jedan pored drugog, čekali su povoljan trenutak da aerodromskim autobusom pobjegnu sa stadiona - zapisao je dramatične trenutke tog dana reporter Oslobođenja Fuad Krvavac.

Agresor je pucao i po stadionu, meci su se zabijali u sjevernu i zapadnu tribinu, a u 15.15 sati zamalo su nastradali radio-tehničari koji su, kada je bilo jasno da utakmice neće biti, skidali opremu za radio-prijenos, a jedan metak se zabio u tribinu tačno iznad njihovih glava.

- I mi i igrači Rada bez obzira na tešku situaciju u gradu htjeli smo odigrati utakmicu, iako bi to bilo pod velikim psihičkim opterećenjem. Sve smo učinili, ali politika je jača - rekao je tada direktor Željezničara Zdenko Jelić, dodavši:

- Rad je klub bez ikakve ideologije. Interesuje nas samo sport. Zato smo i pristali da u jednoj viteškoj borbi pomognemo gradu Sarajevu. Ovdje su u ovim teškim trenucima bili svi uz nas. Puno im hvala - zapisao je Krvavac tadašnju izjavu Zake Perovića, predsjednika Rada.

- Da se ne zaboravi i nikada ne ponovi!