Sa istim žarom sa kojim je širom bivše Jugoslavije bodrio Plave sa Grbavice, Đilda je s braćom Halilom i Izetom stao u odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Đildini bližnji pamte da je govorio:

- Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muški!

Nažalost, tog kobnog 11. jula 1992. godine Đilda je poginuo upravo od snajperskog hica, dok je pokušavao pomoći ranjenoj sugrađanki ispred zgrade Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.

Begić je posthumno odlikovan najvećim armijskim priznanjem - Zlatnim ljiljanom.

- Bio je i uvijek bit će simbol naše Grbavice, Dževad Begić Đilda legenda - poručili su iz Željezničara.