Kako probiti rupu kroz planinu betona i granita i potom uništiti ono što se nalazi ispod - a sve to bez upotrebe nuklearnog oružja? Rješenje je bomba teška 13.600 kilograma, sabijena u cilindar dug oko šest metara i širok oko 76 centimetara, piše Stav.

Posljednjih dana mnogo se govori o ovom američkom oružju: GBU-57/B (MOP), najmoćnijoj nenuklearnoj bombi sposobnoj da uništi ciljeve duboko pod zemljom.

Prva tri slova u GBU-57/B znače "vođena bomba" (eng. Guided Bomb Unit) - precizna bomba koja se usmjerava prema cilju. Broj 57 označava redni broj u seriji ovakvih bombi, dok slovo "B" predstavlja trenutnu verziju.

Jedan od glavnih nedostataka GBU-57 jest to što njezina proizvodnja i upotreba uključuju visoke troškove. Cijena jedne bombe je 3,5 miliona američkih dolara. Američko ratno zrakoplovstvo posjeduje 20 ovakvih bombi i 19 bombardera B-2 koji ih mogu koristiti. Zbog toga se GBU-57 koristi isključivo za strateški najvažnije ciljeve.

Nakon američke invazije na Irak 2003. godine, inžinjeri su proučavali ranije udare na bunkere korištenjem starijih GBU bombi i zaključili da nisu prodirale dovoljno duboko niti nanosile značajnu štetu. Vojni vrh zahtijevao je snažnije oružje koje će poštovati široko prihvaćen međunarodni konsenzus da je korištenje nuklearnog oružja moralno neprihvatljivo i opasno zbog radioaktivnog zagađenja, mogućnosti eskalacije i diplomatskih posljedica.

GBU-57/B bila je rješenje. Prema službenom dokumentu američkog ratnog zrakoplovstva, bomba je dizajnirana za "iznimno težak zadatak uništavanja oružja za masovno uništenje smještenog u jako utvrđenim objektima."

GBU-57/B vodi se pomoću GPS i inercijalnog navigacijskog sistema. Kada se ispusti s visine od 15.000 metara, koristi napredna krilca za precizno usmjeravanje, a zatim udara velikom brzinom - navodno većom od brzine zvuka. Specijalno čelično kućište omogućava joj da se "zabije" u tlo prije detonacije, dok sofisticirani upaljač detektira šupljine ili betonske barijere i eksplodira tek kada je bomba duboko u cilju, piše scientificamerican.

Eksplozivna punjenja uključuju spojeve koji omogućavaju visoku razornu moć uz otpornost na udar. Sama detonacija jednaka je eksploziji tri do četiri tone TNT-a, ali veći dio štete dolazi od čiste kinetičke energije - udara mase u tlo.

Američki predsjednik Donald Trump objavio je da su SAD izvele "uspješan" napad na tri nuklearna objekta u Iranu i da su oni "uništeni".

Nakon toga oglasio se i Izrael, koji tvrdi da je bio u "punoj koordinaciji" sa SAD-om u planiranju spomenutog napada.

Iranski dužnosnici potvrdili su da su objekti pogođeni, ali negiraju da su pretrpjeli veći udarac.

Jedan od ciljeva bio je Fordow, postrojenje za obogaćivanje uranija skriveno u udaljenim planinama. Još se ne zna puni opseg štete u postrojenju. Vjeruje se da je Fordow jedan od najzaštićenijih iranskih nuklearnih objekata.

Kompleks Fordow prvobitno je bio niz tunela koje je koristio elitni Islamski revolucionarni gardijski korpus, ali Iran je priznao postojanje postrojenja za obogaćivanje uranijuma 2009. godine nakon što su ga otkrile zapadne obavještajne agencije.

Smješteno oko 96 km južno od glavnog grada Teherana, postrojenje za obogaćivanje uranija Fordow nalazi se u planinskoj regiji blizu grada Qom. 

Iran insistira da je Fordow korišten samo u civilne svrhe, a Izrael dugo tvrdi da predstavlja prijetnju njegovom opstanku.

Upravo zbog te dubine pod zemljom, samo Sjedinjene Države imaju vrstu bombe za "razbijanje bunkera", a američki mediji izvijestili su da su upravo MOP-ovi korišteni u njihovom napadu na Iran.

BBC piše da čak ni udar s jednim MOP-om ne garantuje uništenje lokacije Fordow, jer se smatra da se tuneli nalaze 80-90 metara ispod površine, a neki dijelovi i do 100 metara. Smatralo se da bi bilo potrebno nekoliko bombi da bi se nanijela značajna šteta postrojenju.

Fordow je mnogo dublji od drugog iranskog podzemnog postrojenja za obogaćivanje uranijuma u Natanzu, za koje analitičari vjeruju da se nalazi oko 20 metara ispod površine.

Viceadmiral Mark Mellett, bivši šef Irskih odbrambenih snaga, rekao je za BBC Verify da bi vjerovatnoća da će ovi "uništavači bunkera" moći uništiti lokaciju poput Fordowa zavisila od toga koliko su podzemni tuneli ojačani.

-Iran bi znao specifikaciju ove vrste municije. Znali bi šta trebaju pokušati izdržati od ove municije. Dakle, pitanje je, da li su postrojenja Fordow izvan dohvata te municije?

Jedan od znakova da se SAD pripremaju za upotrebu MOP-a na ciljevima u Iranu bilo je raspoređivanje svojih bombardera B-2 u Diego Garciji, zračnoj bazi udaljenoj 3.700 km od Irana, ali unutar operativnog dometa B-2.

B-2 je jedini američki bombarder sposoban nositi MOP bombe duge 6,2 metra.

Šest bombardera B-2 fotografisano je u bazi u Diego Garciji početkom aprila, ali nije jasno da li je još uvijek stacioniran tamo jer nisu viđeni na novijim satelitskim snimcima lokacije.

Predsjednik SAD-a Donald Trump potvrdio je da su američki ratni avioni izveli napade na tri nuklearna postrojenja u Iranu, uključujući postrojenje Fordow. To označava veliku eskalaciju sukoba između Izraela i Irana.

U televizijskom obraćanju, Trump je opisao napade kao "daleko najteže od svih" i upozorio da bi mogli uslijediti novi ako mirovni napori ne uspiju. Rekao je da su SAD i dalje sposobne pogoditi ciljeve "precizno, brzo i vješto".

Američki zvaničnici rekli su američkom partneru BBC-a, CBS News, da je Washington kontaktirao Teheran diplomatskim kanalima prije napada, jasno stavljajući do znanja da nisu planirani daljnji napadi i da promjena režima nije cilj.

Izrael tvrdi da je bio u punoj koordinaciji sa SAD-om prije napada.

Iran je upozorio da svako američko učešće riskira proširenje rata i signalizirao je da bi sada mogao ciljati američke snage u regiji.