Većina ljudi razmišlja o tome šta će ostaviti porodici, ali gotovo niko ne napravi plan za ono što danas čini veliki dio našeg života, digitalne naloge i podatke.

Fotografije, mailovi, dokumenti, društvene mreže, kriptovalute i drugi podaci mogu ostati zaključani čak i kada porodica zna gdje se nalaze.

Problem je u tome što lozinka sama po sebi ne rješava sve. Kompanije imaju sopstvena pravila, zakoni štite privatnost korisnika, a dodatna zaštita poput biometrije i dvostepene autentifikacije može potpuno zaustaviti osobu koja pokušava da pristupi nalogu.

Kada neko umre, porodica često prvo pomisli na praktične stvari. Treba pronaći fotografije, ugasiti naloge, provjeriti mailove, sačuvati važne dokumente i vidjeti da li je iza osobe ostala neka digitalna imovina.

Tu nastaje problem. Činjenica da znate nečiju lozinku ne znači automatski da imate pravo da koristite njegov nalog.

Velike tehnološke kompanije imaju posebne procedure za ovakve situacije. Google, Apple i Meta nude različite mogućnosti za određivanje osobe koja će imati određenu ulogu nakon smrti korisnika ili u slučaju njegove nesposobnosti.

Međutim, ni ta rješenja nisu savršena. Kod pojedinih servisa osoba kojoj je povjeren pristup mora da ima sopstveni nalog, dok porodica prvo mora da obavijesti kompaniju da je korisnik preminuo.

Tu se otvara novo pitanje: kako kompanija uopšte potvrđuje da je vlasnik naloga mrtav?

Dodatni problem predstavlja način na koji je nalog napravljen. Ako osoba nije koristila pravo ime ili datum rođenja, dokazivanje vlasništva može postati još komplikovanije.

Još veći problem nastaje kod naloga koji sadrže privatnu komunikaciju. Mailovi i privatne poruke nisu isto što i fizička pošta koju neko može preuzeti nakon smrti člana porodice.

U SAD, gdje je ova oblast posebno uređena zakonima saveznih država, postoje pravila koja pokušavaju da usklade pravo porodice da upravlja imovinom sa pravom preminule osobe na privatnost.

Ipak, pristup samom sadržaju poruka i drugih podataka može zahtijevati izričito odobrenje koje je osoba ostavila za života.

Zato je važno napraviti razliku između prava da se nalog ugasi i prava da se preuzme njegov sadržaj.

Mnogi korisnici pokušavaju da problem riješe sami. Neko ostavi spisak naloga i lozinki, neko koristi opciju za nasljeđivanje koju nudi menadžer lozinki, a neko napravi lokalnu kopiju najvažnijih fotografija i dokumenata.

Sve to može pomoći, ali nijedno rješenje nije potpuno sigurno.

Poseban problem predstavljaju sistemi za dvostepenu autentifikaciju. Ako je aplikacija za potvrdu prijave zaštićena biometrijom, osoba koja dobije korisničko ime i lozinku i dalje može ostati bez načina da se prijavi.

Upravo takav problem se pojavio tokom jednog testa digitalnog nasljeđa opisanog u istraživanju. Osoba koja je trebalo da naslijedi pristup imala je potrebne podatke iz menadžera lozinki, ali je zaštita uređaja predstavljala prepreku već na početku postupka.

Zato nije dovoljno samo ostaviti spisak lozinki u fioci.

Još jedan problem predstavljaju kriptovalute. Ako se novac nalazi u privatnom novčaniku, a niko osim vlasnika nema pristup ključu, sredstva mogu praktično zauvijek ostati nedostupna.

Kada se kriptovaluta nalazi kod treće strane, poput berze ili drugog servisa, situacija može biti drugačija jer kompanija ima sopstvene procedure.

Digitalna imovina pritom ne mora biti novac. Nalozi na društvenim mrežama mogu imati poslovnu vrijednost, fotografije mogu biti neprocijenjive porodici, a mail nalog može sadržati dokumente potrebne za rješavanje drugih pitanja.

Najjednostavnije rješenje zato nije da pokušate da predvidite svaki tehnički problem.

U njemu bi trebalo da navedete koje digitalne naloge i vrste imovine imate, kome želite da ih povjerite i šta ta osoba treba da uradi sa njima.

Za važne naloge treba provjeriti i koje opcije za nasljeđivanje ili kontakt nakon smrti sam servis već nudi.

Lozinke i druge pristupne podatke ne treba stavljati direktno u testament, posebno zato što takav dokument može biti dostupan drugim ljudima.

Mnogo je sigurnije odvojeno urediti gdje se nalaze pristupni podaci i ko može da ih dobije.

Najvažnije je da se plan redovno ažurira. Novi telefon, novi mail, promijenjena lozinka, novi nalog ili digitalna imovina koju ste kupili mogu učiniti stari plan beskorisnim.

Digitalno nasljeđe više nije pitanje koje se odnosi samo na tehnološke entuzijaste. Za mnoge ljude upravo su online nalozi mjesto gdje se danas nalaze najvažnije fotografije, dokumenti, uspomene i dio imovine.

Ako ništa ne planirate, porodica poslije vaše smrti može dobiti mnogo teži zadatak nego što očekuje.