Ovo vrijedno štivo, koje je priredila potpredsjednica Srpskog prosvjetno-kulturnog društva (SPKD) "Prosvjeta" Sarajevo Dragana Tomašević, svjedoči o prošlosti glavnog grada BiH, kao i atmosferi i duhu koji karakteriziraju razdoblje druge polovine 19. i početak 20. stoljeća, odnosno prijelaz iz vremena osmanske ka austrougarskoj vladavini.

Kako je Feni kazala Dragana Tomašević, radi se o autentičnim sjećanjima Makse Despića, uključujući njegova sjećanja iz djetinjstva, ali i kazivanja iz kasnijih godina kojima na nesvakidašnji način oslikava život u gradu, početke savremenog doba i promjene koje su polako, ali sigurno zahvatale i ovaj dio Balkana.

Po njenim riječima, u zapisima Hadži-Makse susrećemo se sa stvarima koje predstavljaju svojevrsnu historiju svakodnevice, od podataka kada je u grad na Miljacki stigao šećer, prve šibice... do opisa života iz perspektive savremenika tog burnog vremena.

Jedna od promotorica Indira Kučuk-Sorguč ističe kako zapisi kroz govor Hadži-Makse Despića predstavljaju vrijedan historijski i kulturološki prilog proučavanju i upoznavanju starog Sarajevom, uz autobiografski pečat samog autora.

Nadalje, navodi kako knjiga donosi sliku nekadašnjeg grada, odnosno Sarajeva s kraja 19. i početka 20. stoljeća i to iz pera čovjeka koji je rođen je u Osmanskom carstvu, a potom svjedočio životu u Austrougarskoj monarhiji i Kraljevini Jugoslaviji (Kraljevini SHS).

U osvrtu na ličnost i djelo Makse Despića, Kučuk-Sorguč ističe kako se radi o ugledniku grada, koji potječe iz bogate trgovačke, sarajevske, pravoslavne familije, čiju ostavštinu baštini Muzej Sarajeva (Despića kuća), a u objektu ove porodice danas se nalazi i Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti u ulici Sime Milutinovića - Sarajlije.

O značaju promovirane knjige i njenog autora govorio je i predsjednik UO SPKD Prosvjeta Dejan Garić, navodeći kako mu je drago da se na ovaj način iz zaborava otrgne barem mali dio onoga što su nekadašnji istaknuti stanovnici i porodice značili u kontekstu njegovanja istinskih građanskih vrijednosti, duha modernizma, ali i očuvanja i njegovanja kulture i tradicije.

- Jednostavno dopustili smo da neki ljudi koji su ostavili dubokoga traga padnu u zaborav - kazao je Garić, navodeći "kako je Hadži- Makso Despić zaslužio ulicu, trg, spomenik u ovom gradu".