Istraga u predmetu odnosi se na ratni zločin nad civilnim žrtvama bošnjačke nacionalnosti, u mjestu Lozje na području Goražda.

Osumnjičeni se terete da su kao komandanti jedinica VRS-a na tom području, komandovali i učestvovali u akciji napada na navedeno selo, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 žrtava, uglavnom civila, među kojima je bilo žena, djece i osoba starije životne dobi.

- Osumnjičeni su pod istragom zbog krivičnih djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, organizovanje grupe ljudi i podstrekavanje na učinjenje krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, u vezi sa krivičnim djelom individualna i komandna odgovornost iz Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Nakon lišenja slobode osumnjičeni će biti predati postupajućem tužiocu, koji će ih ispitati i nakon toga odlučiti o daljnjim aktivnostima u predmetu - saopćilo je Tužilaštvo BiH.

Među ubijenim stanovnicima Lozja je i jedanaestogodišnja Advira Šahman.

VEZANI TEKST - Petković optužen za zločin u selu Lozje: Jedanaestogodišnja Advira umrla je žedna u majčinom naručju

Njena majka Izeta Šahman, sa stotinu svojih komšija, tog je dana pokušala pobjeći iz okupiranog Lozja.

- Zapucalo je sa svih strana. U jednom trenutku sam tijelom pokrila Advirinu sestru. Pogledam i vidim Adviru kako leži niže mene. Uspjela sam je dotaći nogama. Čula sam je kako govori: "Mama, ja sam ranjena". Lijeva noga joj je bila kompletno izrešetana. Uzela sam svoju Adviru i šamijom joj podvezala nogu, ali krv je i dalje tekla. A Advira je samo govorila: "Mama, daj mi malo vode, molim te". A ja ni kapi nisam imala da joj dam. Kad god se napijem vode, pomislim na nju - ranije je ispričala Šahman za BIRN.

Advira je umrla u majčinom naručju dok su ih srpski vojnici prevozili do bolnice. Nakon što je konstatovana smrt, Izeta je sa ubijenom kćerkom prevezena natrag u Lozje i zatvorena u kuću, u kojoj će provesti naredna tri dana. Tada je saznala da joj je druga kćerka zarobljena.

- Nakon tri dana, jedan srpski komšija, dobar čovjek, predložio je da Adviru ukopamo u bašti, u blizini današnjeg spomenika. Pristala sam. Više me ničega nije bilo strah. Samo sam željela da umrem. Taj komšija mi je rekao da bježim tu noć jer nikoga neće biti. I tako sam pobjegla. Starija kćerka je mjesec kasnije razmijenjena i kraj rata dočekala je na sigurnoj teritoriji. Adviru smo naknadno ukopali po propisima - završava svoju priču Šahman.

Za ovaj napad Tužilaštvo BiH je teretilo a kasnije i oslobodilo Dragana Šekarića, koji trenutno izdržava sedamnaestogodišnju kaznu za ubistvo i silovanje koje je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), počinio u Višegradu.