Tri godine dijalizni pacijenti u Federaciji Bosne i Hercegovine, njih blizu 2.000, očekuju od nadležnih federalnih vlasti da donesu podzakonske normativne akte koji će im omogućiti bolje uvjete u dijaliznim centrima.

Federalno ministarstvo zdravstva (FMZ) još 2023. godine iniciralo je da se oformi komisija za izmjenu starog Pravilnika o uvjetima u pogledu prostora, kadra, lijekova, prehrane, medicinsko-tehničke opreme za osnivanje i organizaciju rada zdravstvenih ustanova koje obavljaju djelatnost dijalize.

Kako se radi o pravilniku koji je star više od 15 godina donesena je odluka da se izradi potpuno novi.

Komisija koja bi to uradila formirana je 2023, ali se ona nikada nije sastala, kaže Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH.

- Udruženje je krajem prošle godine održalo Skupštinu kojoj su prisustvovali i predstavnici Federalnog ministarstva zdravstva i koje smo zamolili da se komisija rasformira i imenuje nova. Za novu komisiju predložili smo i neke ljekare, što je uvaženo. Računali smo da će posao biti brzo završen. Saznali smo da je nova komisija oformljena početkom ove godine i da su za pet mjeseci održali samo jedan sastanak na temu izrade novog pravilnika o uvjetima dijalize. Udruženje je ponovo pokušalo pokrenuti stvari sa mrtve tačke na način da smo se u nekoliko navrata obraćali Federalnom ministarstvu zdravstva, ali odgovori su izostali - kaže Tomislav Žuljević, predsjednik udruženja.

I dok u Federalnom ministarstvu zdravstva vlada muk dotle dijalizni pacijenti vode borbu kako bi preživjeli.

Lijekovi su zastarjeli, a mnogih nikako nema. Poseban problem, kako navode u Udruženju, je nedostatak vezača fosfora i eritropoetina, ključnog hormona koji prvenstveno proizvode bubrezi. Njegova glavna uloga je stimuliranje koštane srži da stvara crvena krvna zrnca (eritrocite), koja su odgovorna za prijenos kisika kroz tijelo.

- Razočarani smo, mislili smo da će ministarstvo uzeti u obziro 2.000 teško bolesnih ljudi koji ovise o dijalizi i da će se stanje u dijaliznim centrima poboljšati - ističe Žuljević.

Iznio je i katastrofalnu situaciju sa hranom.

- Za jedan obrok dijaliznog pacijenta odvaja se sedam KM. U većini dijaliznih centara pacijent dobije običan sendvič koji se sastoji od dvije kriške hljeba u kojima su dvije tanke kriške salame, i neki sok. To je poražavajuća činjenica ako uzmemo u obzir da dijalizni pacijent treba imati kvalitetnu samo za njih određenu hranu, jer ne smije uzimati namirnice sa puno kalija i fosfora. Pokušajte zamisliti šta možete na ovakvoj skupoći kupiti za sedam maraka. Ali postoji još jedan problem, a to je da mnogi dijalizni centri ne ispoštuju ni tih sedam KM. Koja korist ako Fond solidarnosti podigne cijenu toplog obroka, ako dijalizni centri to ne ispoštuju na način da ljudima daju kvalitetniji obrok. Dijalizni centri upravljaju tim novcem i trebali bi poraditi na poboljšanju hrane - naglašava Žuljević.

Gorući problem je i što neki kantoni, poput Srednjobosanskog, u kojem je više od 100 djaliznih pacijenata, nemaju nefrologa.

- Bolnica Travnik stalno dobija nove docente i primarijuse iz raznih oblasti medicine, što je pohvalno, ali nikako da dobijemo subspecijalistu nefrologa. Svjetska istraživanja govore da je svaka deseta osoba potencijalni bubrežni bolesnik, pa činjenica da jedan kanton nema nefrologa zaista je zabrinjavajuća - kaže Žuljević.

Do poboljšanja jedino je došlo u opremi, dijaliznim aparatima, međutim, kako navode iz Udruženja, većina ih je stigla putem donacija nego što su to uradili osnivači dijaliznih centara (vlade kantona ili ministarstava zdravstva kantona) koji su dužni zanavljati aparate svakih pet godina.

- Uvjeti u dijaliznim centrima direktno se odražavaju na zdravlje pacijenata. Navest ću primjer susjedne Hrvatske koja godišnje ima blizu 300 transpalantacija. Bez obzira na to, kod njih se broj osoba na dijalizi ne smanjuje tako rapidno, a razlog je kvalitetna dijaliza koja je produžila životni vijek pacijenta. Nažalost, u BiH godišnje 400 osoba na dijalizi umre - ističe Žuljević.

Dotakao se i broja transplantacija u FBiH. Kaže da je od početka godine do 10. aprila bilo 11 transplantacija bubrega, sa rožnicom ukupno 17.

Od 10. aprila do danas, osim jedne početničke u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici (SKB) Mostar, prema riječima Žuljevića, nije urađena nijedna.

- Nemamo kontinuitet u transplantacijama i to je naš najveći problem. Taman krenemo i damo nadu oboljelima, a onda sve stane, kao da se transplantacije rade pod nekim pritiskom. Puno je pacijenata koji imaju živog donora, parove koji čekaju na presađivanje organa. To se ne bi smjelo događati. Donori i primatelji organa svakih šest mjeseci moraju raditi nalaze, neki nisu nimalo ugodni, a vi ih i pored toga ostavite da čekaju transplantaciju - zaključuje Žuljević.