open-navfaktor-logo
search
Njima je tek pet godina
Blizanci Imran i Sayra imaju poteškoće u razvoju, oni i njihova mama trebaju pomoć
Elvisa Bektić majka je petogodišnjih blizanaca Imrana i Sayre Bulbul kojima je dijagnosticiran usporen disharmonični psihomotorni razvoj sa elementima autizma.
30.01.2021. u 15:47
get url
text

Elvisa je razvedena, a njen bivši muž, kako ona kaže, ne plaća alimentaciju niti viđa djecu, što joj teško pada. Sva njena nastojanja da se to promijeni padaju u vodu, rekla nam je.

- Njima je pet godina, oni zaostaju u svom razvoju, ne razumiju kao tipični petogodišnjaci. Ne razumiju kada im kažete da vam daju čašu sa stola. Imran ne govori, ne zna niti jednu riječ, a djevojčica je počela da izgovara riječi ali ne sastavlja rečenice. Oni su procijenjeni kao 100 posto invalidi do sedme godine kada će se ponovo vršiti pretrage pred polazak u školu – priča Elvisa.

Djeca pohađaju predškolsko odjeljenje Centra Vladimir Nazor "More nade" u Sarajevu, na Grbavici te ih Elvisa svaki dan iz Ilijaša gdje stanuje zajedno sa svojim roditeljima vodi u centar Sarajeva.

- Obraćala sam se Općini Novi Grad i Općini Novo Sarajevo pismenim putem sa molbom da mi se dodijeli općinski stan u kojem bih plaćala minimalan iznos kirije i režije, ali me nikada nisu pozvali. Znam da postoje načini da se to riješi i tako. Bila bih zahvalna i na stanu od 25 kvadrata. Ali daj Bože da me ikada i pozovu na razgovor – kaže ova majka.

Ističe da je bila zaposlena ali da je nakon uspostavljanja dijagnoze bila primorana napustiti posao kako bi stalno brinula o djeci.

- Djeca primaju tuđu njegu i invalidnu, te 200 maraka mjesečno za prijevoz, a živimo kod mojih roditelja koji imaju invalidninu. Išla sam kod bivšeg muža na posao i kod njegovog šefa sa nalazima jer on nije prijavljen tu gdje radi. Tražila sam da plaća barem terapije, logopeda, defektologa, on je rekao da neće ništa da plaća i da ne može da plaća i ako je suđeno da su takvi da će takvi i ostati - priča u suzama.

Ističe da je najbolnije to što se nema kome obratiti u ovoj teškoj situaciji.

- Doktori mi kažu da se sa djecom mora najviše raditi do sedme godine kada se razvija njihov mozak. Oni idu u poludnevni boravak i najlakše bi mi bilo da živim blizu škole, jer bih uštedila 350 maraka koliko trošim na putarinu i na prijevoz svaki dan. Dječak, čim stanem sa autom, hoće da izađe. Naporno je, teško je živjeti sa jednim djetetom koje ima poteškoće u razvoje a kamo li dvoje – priča Elvisa.

Blizancima Bulbul možete pomoći uplatom na gofoundme.com ili uplatom na njen račun u Raiffeisen banci na ime Elvisa Bektić 1613000076230803.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.