Goetheova nagrada za književnost smatra se jednom od najznačajnijih na svijetu, u rangu Nobelove nagrade, prije posljednjih kontroverzi koje se vežu uz nju, odnosno, bolje rečeno, Goetheova nagrada za književnost je ono što je Oscar u filmskoj umjetnosti.

Karahasan je nagrađen, kako je navedeno u obrazloženju nagrade, za djela koja se bave posredovanjem između Istoka i Zapada, između islama i hrišćanstva, a kako je istakla Ina Hartwig, savjetnica za kulturu grada Frankfurta, "Karahasan je nezamjenjiv graditelj književnih mostova za intelektualnu klimu Evrope".

Utiske nakon dodjele ovog značajnog priznanja, daleko od očiju javnosti, Karahasan sabira u svom austrijskom domu. Ipak, sa nama je podijelio djelić te euforije. 

- Na dodjelu nagrade u Frankfurt došli su ljudi iz Berlina, Basela, Graza, Hamburga, Beča, ozbiljni ljudi koji imaju mnogo obaveza i malo slobodnog vremena. Došli su o svom trošku i uprkos belajima koji idu uz ovu epidemiju. Ima li nešto ljepše od pomisli na to da je toliko sjajnih ljudi prešlo hiljade kilometara kako bi jednom čovjeku pokazali da im je drag i važan. Jer čovjek je "biće s drugima", s drugima nas povezuje jezik, kultura, dah... A s drugima nas povezuje i ono što smo im dali i od njih primili - kazao je Karahasan.

Kao i uvijek, Karahasan nije sklon hvalospjevima, pokazuje skromnost iako je dobio prestižnu nagradu jer za njega je bila važnija pažnja i podrška ljudi. I kada nije u učionici ispred studenata, on svojim govorom, načinom razmišljanja i postupcima podučava i nadahnjuje. Naše je da slijedimo i učimo jer imamo od koga.