Nedjelja, 16.02.2020.

Faktor u posjeti

Koje su novogodišnje želje 80-godišnjaka iz Gerontološkog centra

FOTO: Ines Lučić

Ovdje za Novu godinu bude veselo. Nađe se neko fino društvo. Zapjevat ćemo, poigrati, proveseliti se, kaže Kata

Nova godina se dočekuje i u Gerontološkom centru u Sarajevu.

Korisnici Centra nemaju puno želja, uglavnom da su živi, zdravi i sretni, materijalno je, kažu, najmanje bitno.

Osamdesetpetogodišnja Kata Galić dvije godine boravi u Centru, novogodišnji joj praznici, kaže, ne znače mnogo, ali bude joj drago da se proveseli.

- Kad sam ja bila mlada, nije Nova godina bila tako raskošna kao što se danas dočekuje. Slavio je kako je ko mogao, pjevalo se i plesalo, ali u svom domu. Ovdje za Novu godinu bude veselo. Nađe se neko fino društvo. Zapjevat ćemo, poigrati, proveseliti se – kaže Kata.

Ističe da je sretna kada vlada sloga, kada se ima s kim družiti.

- Važno je da se ne mrzi i da se diše jednom dušom. Volim ljude, volim da mene ljudi vole. Šalimo se, pijemo kafu. Ništa mi ne nedostaje. Moja novogodišnja želja je da poživim još koju godinu – kaže kroz smijeh Kata.

Ističe kako je tajna njene sreće osmijeh.

- Uvijek sam se družila sa ljudima, nikad nisam pitala ko je ko, kakav je. I dan-danas zapjevam, uvijek s osmjehom – ističe Kata.

Mugdim Bešić ima 78 godina i u domu je od 2012. godine. Lijepo mu je, kaže, ima sve na vrijeme, medicinsku njegu, terapeute, spremačice, njegovateljice.

- Ne moraš razmišljati ni o čemu, samo se druži, pričaj sa ljudima, otiđi, kupi šta ti treba – kaže Bešić.

Kaže da Nova godina znači da je stariji još jednu godinu, što i nije baš za slaviti.

- Uvijek se veselo slavila Nova godina, nekada se slavilo sa familijom, sada sa ovim ovdje ljudima. Napravi se zabava, neka zakuska, neko zasvira i zapjeva. Lijepo je. Moja želja za Novu godinu, sebi i svima, jeste da nas ne boli što nas je boljelo, da nas voli ko nas je volio i još malo sreće usput – zaključuje Mugdim.

Osamdesetogodišnji Ćamil Prijić u domu je tek par mjeseci i ne planira da zajedno sa drugim stanovnicima Gerontološkog centra dočekuje Novu godinu.

-Ja sam nedavno došao ovdje i nisam se navikao, nisam sretan. Teško mi je, ovo je velika promjena za mene. Prije deset godina mi je umrla žena i ja više nisam mogao da živim sam. Sin i unuka su me smjestili u Centar. Nemam ja ni želja, ni zdravlje me ne služi, a najviše volim da budem sam – kaže Ćamil, dok mu suza klizi niz obraz.

Kaže da mu sin, nevjesta, unuke i praunučad dođu u posjetu, a da on ne može tražiti ni od koga da zapostavlja svoje obaveze zbog obaveza prema njemu.

- Ovi ljudi su ovdje fini zaista, naša draga domaćica Dnevnog centra Vahida Helać je uvijek tu za nas, da nas razgovori, zabavi, odvede u biblioteku, izvede iz sobe da sjedimo sa ostalima i na tome sam joj veoma zahvalan – zaključuje Prijić.

Već skoro pet godina u Centru živi osamdesetpetogodišnji Husein Čolpa.

- Od svega što imamo u domu, ja sebi priređujem najviše, volim da igram šah, idem na turnire, bavim se svime onime što mi naumpadne. Drugačije je nekad za Novu godinu bilo, mjesec prije euforija, gdje ćemo, odjeća, djevojka, sad smo u godinama kada nas to ne interesuje. Važno je da se družimo, da smo zdravi, da imam s kim kafu popit i popričat. Želja velikih nemamo. Samo nek je zdravlja, nek ostane ovako i da ne bude gore – zaključuje Čolpa.

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Najnovije Najčitanije Na vrh