Povelja Kulina bana je najstariji sačuvani diplomatski dokument srednjovjekovne bosanske države, pa je za nju uobičajeno reći da je to rodni list bosanske državnosti. Nažalost, naša zemlja nema svoj primjerak Povelje. On se nalazi u Rusiji u Sankt Peterburgu i naša zemlja je nastojala da ga vrati ali za sada bezuspješno.

Bosna i Hercegovina je mnogo starija i od Srbije i od Hrvatske 

- Ja sam 2013. godine pokrenuo inicijativu da Ministarstvo vanjskih poslova BiH u saradnji sa Ministarstvom civilnih poslova BiH traže od Ruske Federacije da se originalan dokument Povelje Kulina bana vrati u matičnu zemlju, Bosnu i Hercegovinu. Jer, nama to treba kao rodni list naše države da se zna i da se zapravo sve moguće spekulacije naših susjeda i njihovih satelita u Bosni i Hercegovini eliminišu. A, one su u smislu da je Bosna i Hercegovina nastala u Dejtonu. Bosna i Hercegovina je mnogo starija i od Srbije i od Hrvatske i zbog toga nam je taj rodni list naše domovine potreban. I zbog toga i na današnji dan, na Dan pisanja Povelje kada je Kulin ban to napisao, želimo da potcrtamo važnost tog dokumenta za državu Bosnu i Hercegovinu - rekao je za Faktor Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

Naglašava da je Povelja Kulina bana dokument o ljudskim pravima.

- To je jedan, da tako kažem, međunarodni sporazum u kojem se jasno definišu prava i obaveze i Bosne i Hercegovine i njenih susjeda. Oni koji vole ovu zemlju i koji štite interese države Bosne i Hercegovine oni će sigurno u okvirima svojih ovlaštenja poduzeti sve što je potrebno, da se Povelja vrati u Bosnu i Hercegovinu. Međutim problem je što u Bosni i Hercegovini već odavno institucionalno određeni politički subjekti ruše državu i rade za interese naših susjeda. Prema tome tu je problem i sigurno je da će građani Bosne i Hercegovine znati prepoznati takve političke faktore i satelite unutar Bosne i Hercegovine koji ruše vlastitu državu u kojoj primaju enormno visoke plate - rekao je Mehmedović.

Povelja Kulina bana je pisana dvojezično i dvama pismima.

- U originalnoj varijanti to je bosanski jezik i bosansko pismo (bosančica), u drugoj je isti tekst pisan latinicom i na latinskim jeziku. Izdao ju je 29. augusta 1189. godine, onovremeni vladar Bosne Kulin ban Dubrovačkoj Republici koja je bila najvažniji trgovački partner srednjovjekove Bosne. Značaj Kulinove povelje s čisto naučnog gledišta za historiju Bosne je višestruk. Prvo, to je najstariji svjetovni spomenik na južnoslavenskom prostoru pisan bosanskom varijantom ćiriličnog pisma - bosančicom. Drugo, to je najstariji pravni akt na južnoslavenskom prostoru napisan na narodnom (slavenskom) jeziku, u varijanti bosanskog jezika - rekao je za Faktor prof. dr. Enver Imamović, historičar i arheolog.

Ukazuje kako sadržaj povelje daje obilje dragocjenih podataka važni za izučavanje političkih, privrednih i kulturnih prilika kakve su bile u Bosni prije više od 800 godina.

Bosna je bila samostalna država 

- Njome, naime, ban Kulin potvrđuje prijateljstvo Bosne naspram Dubrovnika, jamči njegovim trgovcima sigurno kretanja i trgovanja po njegovoj državi (vladaniju), oslobađa ih svih taksi, odnosno carine, što je bio rijedak slučaj, ne samo u onovremenoj Evropi, negi i danas. To govori da je Bosna Kulinovog doba privredno bila dobro stojeća, jer se malo koja država odriče carinskih dažbina - rekao je Imamović.

Dodaje kako sve to govori da je onovremena Bosna bila sigurna zemlja, u kojoj je vladao red i zakon, i da je sve u njoj bilo pod kontrolom vlasti.

- To dalje govori da je Bosna u Kulinovo doba, prije više od 800 godina, bila samostalna država u kojoj je ban Kulin suvereno vladao. Kaže to sama povelja koja po formi i sadržaju predstavlja standardni međunarodni ugovor (akt), koji se sklapa između dvije samostalne države. S jedne strane to je Bosna, s druge Dubrovačka Republika - pojasnio je Imamović.