VEZANI TEKST - Negator genocida Handke sutra u BiH, dočekuju ga Dodik, Kusturica, Cvijanović....

I nije tada svojim nervoznim i uvredljivim odgovorom dobitnik Nobelove nagrade za književnost, čiji se literarni opus ne spori, nikoga iznenadio.

Bešćutnost je bila i ostala važna crta njegovog karaktera. U Beogradu, ali nažalost i u Banjoj Luci su likovali nakon još jednog nastupa "njihovog heroja za istinu i pravdu".

Danas Handke dolazi u Banju Luku, skoknut će i do Višegrada, družiti se sa Miloradom Dodikom i Emirom Kustricom, dobit će i priznanje u Andrićgradu...

Neće ni pomisliti da je baš 7. maja 1993. godine srušena džamija Ferhadija u Banjoj Luci, u kojoj je ponovo 7. maja, ali 2001. prilikom polaganja kamen temeljca došlo do napada na Bošnjake, muslimane koji su prisustvovali tom događaju.

Od posljedica teških povreda tog dana Murat Badić je preminuo 26. maja. Ne, to se njega ne dotiče. Ili je i to priča o toalet papiru, a ne o mračnoj i zločinačkoj ideologiji koja je stajala i danas stoji iza svih ovih sramnih i tragičnih događaja.

Handke je za odanost režimu balkanskog kasapina, promovisanju "istine" o ratu u BiH, adekvatno nagrađen u Srbiji. Počasni je građanin Beograda, inostrani član je Srpske akademije nauka i umjetnosti, čiji su su članovi iz osamdesetih godina napisali scenarij za pokolje čiji je reditelj bio Slobodan Milošević.

A balkanskog krvnika posjećivao je u zatvoru tokom procesa u Haškom tribunalu, bio na sahrani Miloševića 2006. u Požarevcu o čemu je kazao:

- Nemam stav prema Slobodanu Miloševiću, odbijam da ga imam, ali bih se osjećao kao da sam nešto važno propustio da nisam bio na njegovoj sahrani. On je glasao protiv raspada Jugoslavije na jednim od posljednjih izbora. Njegova sahrana također je bila i sahrana Jugoslavije. Jesu li ljudi zaboravili da je to bila država osnovana u protivljenju Hitlerovom Rajhu? 

VEZANI TEKST - Dok je Handke primao "Nobela": Srebrenički inferno u znak sjećanja na žrtve

Baš kao što je 1996. posjetio presuđenog ratnog zločinca, a tada haškog bjegunca Radovana Karadžića. Objašnjavao je kasnije Handke da je želio pomoći Bošnjacima iz Salzburga koje je poznavao, a tragali su za nestalim rođacima u Srebrenici.

- Dao sam Karadžiću taj papir i znao sam vrlo dobro da će se on pobrinuti za to jer je potpuno ozbiljno rekao da će to učiniti - rekao je Handke.

Karadžić je ubrzo nestao, informacije nikada nije dao, samo je ostao Handke i toaletni papir.