open-navfaktor-logo
search
Vrhunski muzičari
Porodica Petković: Jovica, Ratomir i Branko bili su čuvari narodne muzike i sevdalinke
Neizmjerno je veliki značaj muzičke porodice Petković u historiji narodne muzike BiH.
13.02.2022. u 13:32
get url
text

Braća Jovica i Ratomir, Jovicin sin Branko, pa i zet Risto Svirkov, suprug Jovicine kćeri Gordane, kao muzičari stručnjaci u toj oblasti, djelujući u Radio-televiziji Sarajevo, kao bastionu bh. narodne pjesme, te na diskografskoj i estradnoj sceni, ostavili su duboke tragove.

I što je najvažnije, sve što su radili mora se cijeniti kao visokokvalitetno i od značaja za ugled muzičke djelatnosti na ovom prostoru.

- Imao sam zadovoljstvo sarađivati, pa i drugovati sa svima njima i mogu o njihovom radu kazati samo hvale i komplimente. Premda rođen u Srbiji, u Smederevu - Jovica Petković u svojoj 28. godini na poziv Zaima Imamovića dolazi u Sarajevo. I brzo se potvrđuje kao vrhunski harmonikaš, te skupa s legendarnim Ismetom Šerbom Alajbegovićem, Mustafom Krilićem i Miloradom Todorovićem čini najbolji harmonikaški tim u orkestrima Radio Sarajeva. Svira vrhunski, aranžira sevdalinke, komponuje nova kola i pjesme – kaže za Faktor Enver Šadinlija, vrsni poznavalac sevdalinke i narodne muzike.

Braća Petković

Osjetivši dušu Bosne i Hercegovine, Jovica je stvorio puno novih pjesama.

- Napravio je neslužbenu narodnjačku himnu BiH "Da sam ptica", pa "Šeher grade, Banjaluko mila", "Sa Igmana pogledat je lijepo" i mnoge druge. Bio je virtuoz, sjajan šoumen na sceni, ali i učitelj harmonikaškog umijeća mnogim mladim muzičarima, a to je činio sve do svojih poznih godina, kad je, kao penzioner, otišao da živi i radi u Beču. I u Beču se dok je bio živ, do 2015. godine, družio sa sevdalijama, gdje je pokrenuo "Večeri sevdaha" u restoranu simboličnog naziva "Sarajevo" jer, govorio je, Sarajevo i BiH su njemu dali sve u životu. I tu smo se često susretali, uz evociranje sarajevskih uspomena – kaže Šadinlija.

Druženje u Beču: Jovica Petković sa Muhamedom Mujkanovićem, Sejom Pitićem, Enverom Šadinlijom, Mirom Milkovićem i Izetom Valjevcem

Jovica je, kao i njegov brat Ratomir, bio član Narodnog orkestra RTV BiH, a oba su u svojstvu vrhunskih muzičara BiH učestvovali u pokretanju festivala "Ilidža", na kojem su često promovisali i svoje pjesme i kola, uz brojne nagrade.

- Nastupali su i sarađivali sa Safetom Isovićem, Zaimom Imamovićem, Zehrom Deović, Nadom Mamulom, Slobodanom Lalićem, Hašimom Hokijem Kučukom... I Rato je, ne tako davno, otišao s ovog svijeta, ostavljajući bogato djelo u bh. muzičkoj arhivi. Risto Svirkov bio je muž Jovicine pokojne kćerke Gordane, koja je bila profesorica muzike. On je bio producent za narodnu muziku u Muzičkoj produkciji RTV Sarajevo., i također moj prijatelj. Završio je muzičku akademiju, a Jovica ga je podučavao bosanskoj narodnoj pjesmi. Možda ponajbolji snimak u arhivi RTV-a BiH, pjesma "Đul Zulejha" u nenadmašnom tumačenju Safeta Isovića, zajedničko je Jovicino, Ristino i Sajino djelo. Puno je mladih talenata muzičarskih i pjevačkih otkrio i dao im šansu. Sada živi u svom rodnom Radovišu u Makedoniji, dođe često u Sarajevo i još se družimo. Zato svi koji vole narodnu muziku, svi koji znaju šta vrijedi i koliko su za njeno kvalitetno očuvanje, s dužnim poštovanjem trebaju znati i spominjati imena i djelo ovih ljudi. Jer, rekoh, neprocjenjivo je veliko i vrijedno - kaže ovaj vrsni poznavalac sevdalinke i narodne muzike.

Vijest o smrti Branka Petkovića potresla je njegovog velikog prijatelja Elvidina Edu Krilića, jednog od najboljih regionalnih harmonikaša, kompozitora i pedagoga, a koji živi i radi u Austriji.

- Branko Petković nije bio samo legenda, bio je Čovjek, karakter, veliki muzičar sa izraženim senzibilitetom za umjetnost, lijepu muziku i još puno toga što bi se moglo o njemu reći. Nemam namjeru sve to nabrajati, to je sve bilo evidentno, a možda bih i nabrajao, međutim, danas (08. februara 2022) mi jednostavno fale riječi. Umjesto riječi kroz glavu mi prolazi film, jedan dugački film – govori Krilić.

Edo Krilić: Branko Petković bio je veliki muzičar sa izraženim senzibilitetom za umjetnost

Branka je upoznao prije svog zaposlenja u legendarni veliki Narodni orkestar RTV Sarajevo, čiji je član on već tada bio.

- Kada sam se 1984. godine zaposlio, naše prijateljstvo je postalo intenzivno. U toku višedecenijskog prijateljstva radili smo bezbroj muzičkih projekata, kako ispred firme, tako i privatno. Prošlo se toga jako, jako puno, zajedno i dobrog i manje dobrog, uglavnom uz smijeh, šalu, dobru i pozitivnu atmosferu, što je moguće samo uz dobre prijatelje i velike profesionalce. Iako je bio oficijelno violinista (kao tinejdžer je bio i harmonikaš), harmoniku je obožavao. Volio je slušati kvalitetnu muziku, gdje bi harmonika bila solistički instrument, a sa nestrpljenjem je iščekivao svaku moju novu autorsku numeru. To se obično dešavalo u hotelu Evropi u Sarajevu uz kafu i mobitel sa slušalicama jer Branko nije bio obožavatelj interneta, gdje bi mogao muziku ili drugo poslušati, te ga nije ni koristio. To mu je bila prilika da sve posluša što u međuvremenu nije – govori Krilić.

Njihova zadnja kafa i druženje je bilo 31. decembra prošle godine u prijepodnevnim satima u sarajevskom "Manolu".

- Te prilike je bilo kao i obično-kafa, šala, evociranje uspomena i boljih vremena kada je umjetnost u pitanju, vremena kada su istinski umjetnici uživali veliki rejting i poštovanje, zatim slušanje muzike... Te prilike je rekao: "Eh da si ti ovdje, ja bih ponovo počeo svirati violinu". Meni je bilo jako žao što je prestao svirati violinu odlaskom u penziju i često sam mu govorio da bi se ipak trebao aktivirati po tom pitanju, ali on bi se na to samo nasmiješio, te zapalio novu cigaretu. Danas je Brankova violina zaćutala vječno. Teško je to prihvatiti svakome ko ga je bolje poznavao. Ipak, njegova muzika će ostati. Ostat će upamćena i njegova ljudskost, iskrenost i svi drugi maniri koji su ga krasili. Neka te anđeli čuvaju, dobri moj prijatelju - kaže na kraju naš vrsni harmonikaš.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.