open-navfaktor-logo
search
Razgovor
Saračević: Narod je iznjedrio Peti korpus odlučivši da se brani
Izudin Saračević, nekadašnji premijer Unsko-sanskog kantona, prije agresije na Bosnu i Hercegovinu obavljao je dužnost pomoćnika komandanta štaba Teritorijalne odbrane (TO) Bihać.
30.11.2022. u 10:49
get url
text

Njegovi tadašnji zadaci proizilazili su iz odbrambenog sistema tadašnje SFRJ iz dijela koji se odnosio na TO. Kada je počela agresija na BiH, već je imao značajno iskustvo te je bio nezaobilazan faktor u kreiranju strategije odbrane i zaštite opkoljenog Bihaćkog okruga.

Kako je ispričao u razgovoru za Fenu, kada su se snage JNA povlačile iz Bihaća, za sobom nisu ostavili značajnija materijalno-tehnička sredstva i naoružanje.

- Ta destrukcija koja je došla od SDS-a u tim vremenima bila je takvog kapaciteta da se dio srpske komponente isisa iz JNA. Ovaj dio je potpadao pod 5. armijsku oblast na čijem čelu je bio general Nikola Uzelac i JNA je donijela odluku da se iz svih štabova teritorijalne odbrane povuče oružje. Mi smo u štabu TO Bihać imali oko 4.500 cijevi i nakon protesta aktivista tadašnje SDA u Bihaću, JNA nam je ostavila 200-injak pušaka, vjerovatno smatrajući da je to beznačajno. Ali su se istovremeno vodile inicijative za naoružavanje, te je tako neformalna grupa mladića u Bihaću upala u Zatvor na Lukama i zaplijenila određene količine naoružanja - prisjeća se Saračević.

Edukacija stanovništva o osnovnim vojnim terminima

Prije agresije na Bihać, Saračević je odlazio na teren po okolnim bihaćkim naseljima i educirao stanovništvo o osnovnim vojnim terminima, zaštiti i odbrani. Ministarstvo unutrašnjih poslova, tadašnji SUP, imao je vlastiti sistem odbrane, a tek kasnije dobiva određene karakteristike koje treba izvršavati, a na osnovu odluke Predsjedništva RBiH 1992. godine.

Bili su to, kaže on, zameci organiziranijeg pristupa i bilo je određenog nesnalaženja u smislu da je svaka jedinica htjela da ima svog komandira, svoje vozilo itd. U štabu TO su brzo uvidjeli da je neophodno uraditi reorganizaciju s ciljem ukrupnjavanja i da više ne bude stotinu jedinica. S obzirom da ih je većina bila odsluženici bivše JNA, znali su reagovati na komande i tada se rađaju prvi embriji saradnje između općina.

- U to vrijeme nam se priključuje i dio hrvatskog korpusa. Izuzetno jako organizovana mjesna četa Vedro Polje. Oni su prilikom odlaska JNA dio uređaja zaplijenili i dežurali su u prostoriji škole. Imali smo radio uređaje tzv. RUP preko kojih smo komunicirali. Ti su momci iz hrvatskog korpusa odradili svoj dio posla i sve je bilo dobro ustrojeno prilikom odlaska Ramiza Drekovića na mjesto komadanta Unsko-sanske operativne grupe i mene na mjesto njegovog pomoćnika za moral. Ovo se sve dešavalo u augustu 1992. godine - naveo je Saračević.

Kako dalje dodaje, odlučili su da krenu u određene aktivnosti s ciljem odbijanja artiljerije koja se nalazila na brdima okolo Bihaća. Rukovodstvo tadašnjih "srpskih republika" kojima je Bihaćki okrug tada bio opkoljen, računalo je da će vojska i narod u ovom dijelu BiH odumrijeti sam od sebe. Međutim, prevarili su se i nisu računali na jaku volju za opstanak.

Pritisak na tzv. 'Republiku Srpsku Krajinu' 

-  JNA u to vrijeme radi pritisak na tzv. 'Republiku Srpsku Krajinu' preko svojih potencijala, da bi hrvatsko stanovništvo, njih oko 15.000 s tog teritorija prebjeglo u BiH i mi smo ih zbrinuli. Tada smo im u Bihaću dali prostorije mjesne zajednice Izačić da održavaju sastanke i ispoljavaju svoje vjerske obaveze. Naš MUP im je podijelio krivotvorene dokumente s bošnjačkim imenima, a zatim smo ih transportirali u Hercegovinu i dalje dokle smo mogli na sigurne teritorije - ispričao je Saračević.

U međuvremenu se Unsko-sanska operativna grupa transformira u 5. Korpus koji je formiran 21. oktobra 1992. godine što je bio iznimno jak vojni element ustrojen od vrha ka dnu. Elitna godišta i mladi ljudi su išli u manevarske jedinice, a ljudi starosne dobi od 50 godina i dalje, ostali su u okviru teritorijalne odbrane kako bi eventualno obavljali određene zadatke.

- Imali smo i razvijenu službu za razmjenu zarobljenih i tijela poginuli. Sjećam se da smo poginule srpske vojnike opremali sa krstom u sanduku, naravno shodno datim mogućnostima, te preko međunarodnih organizacija slali u Drvar. Nismo imali logore, imali smo zatvor ali gdje bismo drugo stavili vojnog zarobljenika do razmjene nego tu. Jako je bitno spomenuti da je narod iznjedrio 5. Korpus odlučivši da se brani. Možda će neko na drugi način to tumačiti iz ugla odbrane, ali je to bio pravac kojeg smo mi slijedili u štabu TO-a - ističe Saračević.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.