Za slučaj "Zornić" nije kriva vladajuća koalicija koja je imenovala direktora Toplana. Nije kriv ni SDP, a pogotovo nije predsjednik te stranke Nermin Nikšić, kao ni predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a Sarajevo Damir Mašić. Odgovornost, sudeći prema posljednjem zaključku Predsjedništva SDP-a, snosi samo Enver Zornić, koji je, nameće se zaključak, sam sebe imenovao na čelo jednog od najvažnijih javnih preduzeća.

Zornić će, tvrde, biti isključen iz stranke, kao i "svi oni koji su članovi SDP-a, a koji su pravosnažno osuđeni".

- Izražen je jasan stav da u SDP-u nema mjesta za bilo koga ko se presudom dovodi u vezu sa zločinom, kriminalom i naročito ratnim ubistvima – navodi se u saopćenju objavljenom nakon sjednice Predsjedništva SDP-a.

Iako su ih pojedini članovi stranke, prema vlastitom priznanju, ranije upozoravali na Zornićevu ratnu prošlost, za aktuelnog direktora Toplana je očigledno itekako bilo mjesta u SDP-u, kao i za "sve one koji su pravosnažno osuđeni", poput Ize Tinjka, koji je u istom predmetu zbog direktne odgovornosti za ubistva osuđen na 15 godina zatvora. Opisu "pravosnažno osuđene osobe" savršeno odgovara i potpredsjednik te stranke Zukan Helez, ali je on, umjesto isključenja, nagrađen pozicijom potpredsjednika stranke. Istini za volju, Helez nije osuđen zbog zločina i kriminala, a zbog "marisanja" vlasnika ugostiteljskog objekta u Bugojnu se, očigledno, ne dobija ispisnica iz stranke. Kao i brojne mu stranačke kolege, proteklih dana imenovanje Zornića je opravdao time da "ništa nisu znali". Da stvar bude zanimljivija, tokom gostovanja na televiziji N1 je osjetio potrebu da SDP pravda usporedbom sa SNSD-om i HDZ-om.

- SNSD je dao naziv studentskom domu po Radovanu Karaždiću, predsjednik HDZ-a dočekuje Darija Kordića. Kao nijedna stranka smo odmah reagovali i smijenili ga - rekao je Helez, koji je, po vlastitom svjedočenju, "obavio razgovor s bliskim Zornićevim saradnikom" koji mu je rekao da Zornić to nije uradio i da mu je "napakovano".

Samo tri mjeseca ranije, 29. juna 2019. godine, iz SDP-a su se pohvalili da u redovima te stranke "aktivno djeluju časni branioci Sarajeva", navodeći pri tome upravo Envera Zornića i Izu Tinjka, koje, kako su kazali, "osim SDP-a, druge partije nemaju".

Posljednju je konstataciju teško osporiti, ali je istovremeno još teže pronaći racionalnu poveznicu između SDP-ove katastrofalne kadrovske politike i prvog predsjednika Republike BiH Alije Izetbegovića, koju je Predsjedništvo te stranke uspjelo pronaći.

- SDP želi postaviti pitanje koga je još i po kojem osnovu nekadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović amnestirao za slična nedjela – navodi se u SDP-ovom saopćenju.

Izgledna je mogućnost da Predsjedništvo SDP-a zanima lista amnestiranih kako bi njima po već ustaljenoj praksi popunili preostale pozicije u institucijama Kantona Sarajevo jer, da je u pitanju obična znatiželja, nju su mogli zadovoljiti jednostavnim upitom bivšim istaknutim članovima te stranke koji su za vrijeme agresije bili dio Predsjedništva BiH, poput Ive Komšića. Bit će da je ta komunikacija narušena, s obzirom da je Komšić isključen iz SDP-a zbog otvorenog neslaganja sa politikom onih koji danas upravljaju strankom, a koji nisu ni mogli znati šta se u Sarajevu dešavalo 1993. ili 1995. godine, s obzirom da su se nalazili nekoliko stotina kilometara istočnije.

Zaključilo je Predsjedništvo SDP-a na posljednjoj sjednici i da odgovornost za neformiranje vlasti podjednako snose "nacionalistički lideri".

- Nažalost, nije poznato do kada će trajati svojevrsni teror vladajućih nacionalnih stranaka nad građanima, pogotovo jer već godinu dana nemamo formiranu vlast na državnom i federalnom nivou – saopćeno je iz SDP-a.

Čak i ako na stranu stavimo činjenicu da rekord u zastoju pri formiranju vlasti, sa punih 16 mjeseci, drži upravo SDP, zanimljiv je i poprilično indikativan način na koji ta stranka danas u isti koš smješta one koji bi da ignoriraju vladavinu prava i one koji se zalažu za poštivanje iste. 

O načinima na koje bi SDP "privolio" SNSD Milorada Dodika da počne poštivati Ustav BiH, Zakon o odbrani BiH i relevantne odluke Predsjedništva BiH koje se odnose na NATO integracije, radije ne bi govorili. Mnogo prihvatljivija im je mogućnost koju su izabrali, a to je da sa "tribina", trošeći četverocifrene plaće osigurane preko kompenzacijskih mandata, komentiraju dešavanja "na terenu". Takav pristup, u kojem je nespremnost ili čak nesposobnost za preuzimanje odgovornosti proporcionalna spremnosti za neselektivnu kritiku podstaknutu politikantskim potrebama, nudi odgovor na pitanje zašto SDP nije želio biti dio izvršne vlasti na državnom i federalnom nivou. Politikantski pristup pitanjima poput NATO integracija BiH, s druge strane, nude i odgovor na pitanje zašto nisu ni trebali biti dio te vlasti.