Jovanović za Anadoliju sagledava uzroke i moguće posljedice ovog događaja ističući kolektivnu i odgovornost države.

Profesor u penziji na Odjeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu smatra da današnje društvo odlikuje prisustvo konkurencije uz nedostatak solidarnosti.

- Meni je teško da govorim o konkretnim uzrocima toga što se desilo tom dječaku i što se dešavalo u ambijentu te škole, ali sve je to duboka tragedija, naročito kada se radi o djeci koja tek zijevaju na život. Ali ne smije se smetnuti s uma da je ova zemlja, prvo kao društvo, pa onda i kao država, odgovorna za niz nesreća koje nas tuku po glavi za sve vrijeme tranzicije, to je tridesetak godina - kaže Jovanović.

Podsjeća na slučaj četrnaestogodišnjeg Alekse Jankovića iz Niša koji je 2011. godine izvršio samoubistvo poslije višemjesečnog trpljenja vršnjačkog nasilja.

- Koliko je đaka izvršilo samoubistvo kao mali Aleksa? Država okom nije trepnula. Osim par parolaških izjava - ništa više. Djeca su dovedena u stanje međusobne konkurencije. Danas je konkurencija sine qua non ove ideologije. Tamo gdje imate ogoljenu i sirovu konkurenciju, tamo su ljudi ljudima kurjaci. Dakle, ovo društvo je doživjelo totalni raspad i pad solidarnosti - govori Jovanović.

Partijski namještenici rukovode školama

Probleme vidi i u školstvu.

- Čudimo se da se to desilo u školi. Pa škola je rastočena kao što je društvo rastočeno. Ko rukovodi školama? Partijski namještenici, a ne stručni ljudi. Razni pedagoški i psihološki timovi za podršku u školama, to je ukinuto jer to košta, a onda sociolog postavi pitanje gdje idu te pare i u čiji džep idu te pare. I te pare idu u nečiji profit - priča Jovanović.

Profesor ne očekuje pozitivne promjene.

- Ova tragedija, bojim se, neće pokrenuti društvo da temeljito sebe mijenja, neće promjeriti društvo da samo u sebi traži odgovornost. Tu i ja spadam iako trideset godina govorim vrlo kritički prema zlim pojavama ove tranzicije. Ta se katarza neće desiti i to je tragično. Ja se bojim, duboko bih volio da griješim, bojim se da će se takve stvari nadalje dešavati - kaže Jovanović.

Jedan od problema jeste to što današnja porodica, prema njegovim riječima, nema identitet.

- Prvo je u simboličkom smislu porodica razorena, a zatim, primorali ste roditelje da trče od jednog do drugog gazde da nekako zarade neki dinar, da nahrane svoju djecu. Pogledajte koliko dugo traje rasprava o tome da li da se radi subotom i nedjeljom. Šta kaže državni vrh? Mora da se radi subotom i nedjeljom. Pa čekajte, kada će ta porodica da sjedne, da ruča zajedno, barem nedjeljom gdje će djeca reći roditeljima šta imaju da kažu? - rekao je Jovanović.

Dodaje da konkurencija, koja je uvedena u sve sfere društva, dovodi do loših međuljudskih odnosa.

- Imate tu konkurentsku trku za egzistencijom običnih ljudi i konkurentsku trku onih dobrostojećih, kako kaže onaj naš glavni vrhovnik. Dakle, svi su u jednom konkurencijskom međusobnom nepodnošenju. Niko nikoga ne podnosi. Naša ideologija konkurenciju stavlja na najviši nivo, konkurencija je nešto što je najvažnije. E pa, tamo gdje imate konkurenciju, tamo ćete imati i nesreću - govori profesor.

Odgovornost za takvo stanje, smatra on, jeste na svima nama.

- Mi smo birali tranziciju, mi smo birali kapitalizam. Bilo je nas koji smo od samoga početka znali šta znači kapitalizam u nastajanju, naročito u Jugoslaviji. Mi smo nešto pričali, to je odnio vjetar kao što će i ove razgovore u ovo vrijeme odnijeti vjetar i promaha - priča Jovanović.

Stanje u društvu naziva kolektivnom psihotičnom situacijom apsolutnog međusobnog nepovjerenja i tragedija u beogradskoj školi u takvim okolnostima za njega nije iznenađenje.

- I djeca su vjerovatno pod pritiskom međusobne konkurencije, borbe za ocjene, a ne za znanje. Šta mislite, otkud proliferacija lažnih diploma? Nemate proliferaciju znanja koje će diplome verifikovati. Ne, nego imate samo lažne diplome. Šta kaže partija? Imaš li diplomu? Nemam. Kaže – idi nabavi. Ne kaže – idi uči, završi, zagrij stolicu. Neprospavane noći, zna se kako se uči - kazao je Jovanović.

Smatra da će ovaj događaj ostaviti duboke posljedice po društvo.

- I to je strašno što će te posljedice otići u ono što se kolokvijalno zove društvena podsvijest. To će samo učvrstiti odbrambene mehanizme i nepovjerenje prema drugome – otkud znam ko mi je prijatelj, ko mi je neprijatelj, a nisam spreman, niti umijem da sa tim nekim drugim provjerim to. A i ne znamo kako to da radimo - smatra Jovanović.

Obezglavljena društvena situacija

Rješenje vidi u solidarnosti.

- Ako je ikako moguće – njegovati kulturu solidarnosti, porodične solidarnosti, solidarnosti u školi, na univerzitetu, u preduzećima, ako je to još moguće, ako ljudi uopće znaju šta je solidarnost u ovoj potpuno obezglavljenoj društvenoj situaciji kada čovjek ne zna da li će sutra imati da sipa djetetu nešto u tanjir da dijete ruča - kaže sociolog.

Boji se da će onog ko pokuša da radi na solidarnosti režim eliminisati jer ona "obesmišljava samovolju vlasti".

- Solidarni ljudi poštuju zakon, poštuju državu, ali vi imate jednu hijerarhiju kojoj nije ni stalo mnogo do zakona, nego do njihovog položaja. U solidarnim društvima se itekako poštuju zakoni, ne radi se tu ni o kakvom bezakonju, ali se radi o padu autoriteta i ozbiljnoj provjeri autoriteta - objašnjava Jovanović.

Rad na solidarnosti naziva mukotrpnim i teškim, ali u tome vidi jedini izlaz.

- Da djecu učimo solidarnosti prema svojim najbližima, prema svojim drugovima, drugaricama u školi. Učitelji i nastavnici moraju također međusobno da budu solidarni i da uče djecu solidarnosti - naglašava Jovanović.

Kaže da je, bez obzira na svoje godine, još spreman da učestvuje u bilo kakvoj akciji koja će promovisati solidarnost. Večeras u 20 sati bit će jedan od građana koji će na Trgu kralja Milana u Nišu odati počast žrtvama tragedije.