Tomislav Žuljević, predsjednik ovog udruženja, istakao je da se skrivamo iza debelog paravana pandemije, a da je zapravo bolestan naš zdravstveni sistem. Dodao je da imamo zakon, novac, stručnjake, pacijente, a opet nema transplantacija.

- Ovako nešto smo doživjeli samo u ratu, da nema transplantacija. A mogle su se raditi. Druge države ih rade, Hrvatska, Srbija. Slovenija je čak povećala broj transplantacija u pandemiji. Jedno vrijeme su se naši ljekari referirali da se ne mogu raditi žive transplantacije u vrijeme pandemije, ali šta je onda s kadaveričnim, sa preminulog donora? Zašto se to nije radilo – pita Žuljević.

Naglasio je da imamo oko 2.000 pacijenata na dijalizi, te da se svake godine odvajaju 2,5 miliona KM za pokriće troškova transplantacija kojih, pak, nema. Dodao je da mu je odgovoreno da su tim neutrošenim novcem pokriveni drugi troškovi.

- Apsurdna je situacija da se u FBiH, i u slučajevima gdje čak imaju i donori, prikupljaju novci da se transplantacija uradi u inostranstvu. Strašna se stvar desila prošle godine. U oktobru je umro čovjek koji je imao donora. Bio je spreman za transplantaciju u 2020. godini, a zbog pandemije je prolongirana – kazao je Žuljević.

On je podsjetio da su 2019. godine održali proteste, kada su bili spremni isljučiti se s dijalize, te da je tada Vlada FBiH donijela određene zaključke, ali od toga u praksi nema ništa.

- Mi sada zbog pandemije ne možemo izaći na proteste, a nemamo razumijevanja ni institucija ni zdravstvenih ustanova, kliničkih centara. Pa bar jedan život da spasimo, kao da smo spasili cijeli svijet. Ovako smo otvorili prostor za transplantacijski turizam, malverzacije i počeli smo uništavati transplantacijsku medicinu – upozorio je Žuljević.