open-navfaktor-logo
search
Genocid u Prijedoru
Večeras premijera filma o logorašu Šerifu Veliću iz prijedorskog sela Kevljani
Prijedorčanin Šerif Velić danas je ponovo, ovog puta kod Spomen-obilježja "Kameni spavač" u Zenici, stavio na ruku bijelu traku te se još jednom prisjetio 31. maja 1992. godine kada je, sa svojim sugrađanima-nesrbima, morao na ruku staviti blijelu traku te svoju kuću obilježiti bijelim čaršafom.
31.05.2021. u 13:55
get url
text

Bila je to izričita naredba vlasti bosanskih Srba iz tog grada, objavljena posredstvom lokalnog Radija Prijedor, a koja je bila i početak progona i stradanja Bošnjaka i Hrvata tog grada. Živote je izgubilo 3.176 Prijedorčana, od kojih 102 djece.

- Danas sam, za ovu priliku, došao iz Prijedora. Studentima Pravnog fakulteta u Zenici govorit ću o Prijedoru, o stradanju nas Prijedorčana, o bijelim trakama, o bijelim čaršafima... Da govorim o onome što sam i sam doživio. Ja sam logoraš Omarske, ja sam logoraš Manjače - ističe Velić.

Večeras će u 20 sati premijerno, preko YouTube kanala, biti promoviran i film "Sačuvano od zaborava", a koji govori o njemu i njegovom stradanju u rodnom selu Kevljani te logorima Omarska i Manjača. Film je snimljen u produkciji Udruženja građana Baton-Arduba i IML TV iz Zenice, a traje 60 minuta.

- Film nosi naziv, kao i moja knjiga koju trenutno objavljujem i promoviram, a koja tretira mene, kao logoraša. Knjiga je napisana u prvom licu jednine. Dakle, ja i svi ostali događaji. I ja sam morao svoju kuću da obilježim bijelim čaršafom - kaže Velić.

Njegovi su Kevljani, podsjeća, postali poznati po tri masovne grobnice te da su "jedno vrijeme bili neslavni rekorderi".

- Naime, oko 600 žrtava je ekshumirano u Kevljanima, gdje je svoj smiraj poslije svih tegoba našla prijedorska inteligencija. Spomenuli smo bijele trake i bijele čaršafe, ali još jednu stvar želim da spomenem. A to je da je, tih dana, u prijedorskom 'Žitoprometu' na kapiji pisalo: Zabranjen ulaz psima i muslimanima. Kad su htjeli da dođu i da kupe vreću brašna, bilo im je zabranjeno - podsjeća Velić.

Kao prognanik, kaže, otišao je za Švedsku, odakle se kao dobrovoljac vratio te pristupio u redove 17. krajiške brigade. Tada ga je, podsjeća, u ratnim danima, intervjuisao jedan engleski novinar.

- Pitao je zašto sam se vratio. Kazao sam da sam se odlučio vratiti u Travnik, jer hoću svojoj kući. S puškom su me otjerali, drugačije sam mislio da se ne mogu ni vratiti. I zbog toga sam odlučio da se vratim svojoj kući, u Potkozarje. Djelimično sam u tome uspio - kaže Velić.

Međutim, ističe, u stvarnosti se, ipak, nikada nije vratio. Trenutno je i švedski državljanin, mada ima i bosansko državljanstvo, pa ljeta provodi u domovini, u svom rodnom Prijedoru, a zime kod familije u Švedskoj.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.