Mirsada Malagić jedna je od ključnih svjedokinja srebreničkog genocida. U julu 1995. godine ubijeno joj je šest članova porodice, među kojima su suprug Salko i dva sina – Elvir i Admir, dok je ona bila u trećem mjesecu trudnoće. Ujutro 11. jula se rastala sa sinovima i otišla prema bazi UNPROFOR-a u Potočarima. Posljednji put je tamo nakratko vidjela sina.

- U onoj masi, nismo se uopšte pozdravili. Nismo imali ni kad. Prošla su dva kamiona. Na jednom sam vidjela svog sina i još jednog momka. Bila je cerada pocijepana, oni su stajali... On je nas vidio. Vidjela sam i ja njega, i on je podigao ruku, mahnuo je... I oni su otišli prema Potočarima i ja njega više nisam vidjela - prisjeća se Malagić.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ona je svjedočila u četiri predmeta – protiv Radislava Krstića, Radovana Karadžića, Zdravka Tolimira i Ratka Mladića. S posebnom pažnjom Mirsada čeka konačnu presudu Mladiću jer je u julu 1995. godine tadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) lično vidjela u Potočarima.

- Znate šta bi značilo da ga proglase krivim? Značilo bi jednu veliku pobjedu i da mogu svakom ko brani Mladića i ko stavi njegovu sliku na onolike panoe, u Bratunac kad dođem, da ga gledam očima. Ne bih se plašila kad bi mi bilo zadnje da mu kažem da sam protiv toga. E zato bih voljela da bude presuda, da bude kriv i da se zna da jeste - govori Mirsada.

Ona je jedna od hiljada žrtava koje sa strepnjom iščekuju iznošenje žalbi na presudu koje je Haški sud zakazao za 17. i 18. mart ove godine. Zabrinutost im stvaraju izmjene Žalbenog vijeća, iz kojeg je sklonjeno troje iskusnih sudija, dok procesom predsjedava sutkinja Prisca Matimba Nyambe, koja je ranije u Haagu donosila odluke kojima je osporavala genocid u Srebrenici.

Mladićeva presuda, koja je zakazana krajem godine, samo nekoliko mjeseci nakon obilježavanja 25. godišnjice genocida, dolazi u jeku institucionalnih nastojanja iz Republike Srpske da se ospori ovaj zločin – kroz formiranje komisije o stradanju svih naroda na području srebreničke regije, kao i tolerancijom negiranja u međunarodnim krugovima, poput prošlogodišnje dodjele Nobelove nagrade Peteru Handkeu.

Mladić je 2017. godine osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, progone širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Na ovu presudu najavljene su žalbe, koje će biti iznesene sredinom ovog mjeseca.

Izmjena (ne)pristrasnih sudija

Žalbenim procesom predsjedava sutkinja Nyambe, koja je u predmetu protiv Zdravka Tolimira imala izdvojeno mišljenje, kojim je dovodila u pitanje zaključke o njegovoj odgovornosti i generalno o karakteru zločina.

Jedan od onih koji su preživjeli genocid, koji je kao novinar pratio haške procese a danas je direktor Memorijalnog centra u Potočarima, Emir Suljagić kaže da postoji "osnov za zabrinutost".

- U Žalbenom vijeću Mladiću su ljudi koji su ranije imali malo drugačije mišljenje u odnosu na glavni tok pravnog mišljenja na Tribunalu ili su ljudi koji nikada nisu bilu u dodiru s bivšom Jugoslavijom. Međutim, treba također voditi računa o tome da iza Tribunala stoji planina jurisprudencije. Stoji planina pravnih presedana, pravnih odluka, sudskih odluka, i bilo kakva odluka koja ne bi bila u skladu s ranijim presudama, s ranijom pravosudnom politikom Tribunala, bila bi drastična, radikalna i poprilično revolucionarna - smatra Suljagić.

Uz sutkinju Nyambe, troje je novih sudija u Žalbenom vijeću koje će krajem ove godine izreći konačnu presudu Mladiću. Do imenovanja novih sudaca došlo je nakon što je Haški sud prihvatio zahtjev Mladićevih advokata za izuzeće troje sudija iz žalbenog postupka zbog njihove navodne pristrasnosti.

Međunarodno uvaženi suci Theodor Meron te Carmel Agius i Daqun Liu isključeni su uz objašnjenje da su u ranijim predmetima donosili određene zaključke koji se tiču Mladića.

Jedan od Mladićevih advokata, Miodrag Stojanović za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) rekao je da je ova odluka bila "neviđeni presedan".

- Moram reći da je to bilo kao bomba... Mi kao odbrana smo se radovali tome. Argumenti kojima smo se koristili odnosili su se, prije svega, na činjenicu da su ta tri člana Vijeća već postupala u drugim predmetima, u kojima je raspravljano o događajima u i oko Srebrenice. I u tim odlukama koje su oni donijeli, ta tri člana su se jasno legitimisala rekavši da su u tim predmetima optuženi krivi zato što su se pridružili ili ušli u sastav udruženog zločinačkog poduhvata na čijem čelu je, između ostalih, bio Ratko Mladić. I zbog toga smo smatrali da oni mogu imati predrasudu kada budu sudili njemu - pojasnio je Stojanović.

Sa ovakvim rezonovanjem Mladićevih advokata nije saglasan profesor međunarodnog krivičnog prava Enis Omerović, koji pojašnjava da ranije odluke sudija ne mogu biti eliminatorne.

- To što je neko učestvovao kao sudija u prijašnjim krivičnim postupcima pred istom sudačkom institucijom, ne mora samo po sebi biti osnov za izuzeće toga sudije u kasnijim sudskim postupcima protiv drugih optuženika, pa makar se radilo i o sličnom činjeničnom supstratu - kaže on.

Troje novih sudija koji su imenovani u Žalbeno vijeće u Mladićevom predmetu nisu imali ranije predmete koji se tiču Srebrenice. Oni su imenovani nakon niza zahtjeva Mladićeve Odbrane koji su se ticali najiskusnijih sudija, pa je odluka o sastavu Vijeća dospjela do sudije Jean-Claudea Antonettija.

Pravnici i istraživači smatraju nelogičnom činjenicu da je sudija Antonetti isključio troje sudija zbog ranijih odluka kojima su osuđeni Mladićevi podređeni, dok je sutkinja Nyambe ostala u Vijeću uprkos svom stavu u predmetu "Tolimir".

Profesor Omerović nazvao je odluku "pravno spornom", dok istraživač Hikmet Karčić smatra da je ova odluka sudije Antonettija "pravni nonsens".

- Imamo situaciju u kojoj Antonetti tvrdi da su određene sudije pristrasne zato što su donijele osuđujuće odluke u prethodnim suđenjima, a da je sutkinja Nyambe nepristrasna iako je ona oslobodila odgovornosti Tolimira za njegovo učešće u zločinu - navodi Karčić.

Mladićeva Odbrana, kako priznaje njegov advokat Stojanović, zadovoljna je ovakvim ishodom. On prihvata da je neobično da se zbog ranijeg učešća isključi troje sudija, a da se jedna sutkinja ostavi, ali tvrdi da je bio zadatak Tužilaštva da traži njeno isključenje.

Odluka sudije Antonettija izazvala je brojne polemike i čak dovela do izmjena pavilnika Haškog suda kako bi se u budućnosti spriječili slični slučajevi. S Antonettijem je javno polemizirao i tadašnji predsjednik Suda Theodor Meron, koji je za BIRN BiH ranije rekao da je mogao donijeti "fer i objektivnu presudu" Mladiću, te da je odluka o izuzeću bila "štetna" za Tribunal.

Desetine sudija, presuda i godina

Meron je jedan od preko 100 stranih i domaćih sudija koji su do sada osudili ukupno 40 osoba na više od 610 godina zatvora i četiri doživotne kazne za genocid i druge zločine počinjene u Srebrenici. Uprkos ovom broju presuda, negiranje genocida u Srebrenici se nastavlja u Bosni i Hercegovini. Čini se da u posljednjih nekoliko godina dobija i međunarodnu dimenziju.

Osim stalnih političkih negiranja genocida u Srbiji i Republici Srpskoj, prošle godine formirana je posebna komisija Vlade Republike Srpske čiji je cilj istraživanje stradanja svih naroda na području srebreničke regije.

Milorad Kojić iz Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba RS-a kaže da je ova komisija "potrebna za pomirenje".

- U sistemu tranzicijske pravde postoje mehanizmi vansudskog utrđivanja činjenica. Dakle, presude ne mogu biti jedine činjenice, posebno imajući u vidu i vremenski rok koji je protekao od tih događaja - smatra on.

- Vansudski mehanizam utvrđivanja činjenica je dobar i u svijetu priznat metod utvrđivanja činjenica. Upravo u tom smislu mislim da je dobro i da nam svima ovdje treba istina. Istina je potreba i radi pomirenja, da se kroz ove dvije komisije dođe do istine. Kakvi god bili rezultati, s obzirom da se radi o međunarodnim stručnjacima, nezavisnim komisijama, trebaju biti prihvaćeni od svih - kaže on.

Sastav međunarodnih komisija kritiziran je s obzirom da ne uključuje predstavnike žrtava ili ljude koji u BiH istražuju genocid.

- Te komisije nemaju za cilj i nije im mandat da utvde bilo kakvu istinu o Srebrenici. Jedini njihov cilj je da upostave jedan paralelni narativ koji apsolutno nema nikave veze sa činjenicama, koji je utemeljen na špekulacijama, koji je utemeljen na manipulaciji o tome šta se u Srebrenici događalo - smatra Suljagić.

Zakonska zabrana negiranja genocida u BiH je predlagana više puta, ali nikada nije dobila podršku zakonodavne vlasti. U Federaciji BiH ne postoji zakon o zabrani negiranja, iako Krivični zakon brani negiranje koje izaziva mržnju. Po ovom osnovu nikada niko nije optužen.

- Ključ ne mora uvijek da bude u represiji. Mislim da se može i više učiniti obrazovanjem, razgovorima, edukacijama, informisanjem. Ali preduslov za to je vlast koja je otvorena za to. Ne možete to raditi s ljudima koji i dan-danas negiraju genocid. Ne možete to raditi s politikama koje i studentske domove nazivaju po Radovanu Karadžiću. Volio bih da u 25. godišnjici pada Srebrenice i genocida visoki predstavnik konačno upotrijebi 'bonske ovlasti' i nametne zakon o zabrani negiranja genocida. To bi bilo odlično - smatra Suljagić.

Na 25. godišnjicu srebreničkog genocida, uz sve češće i glasnije negiranje sudski utvrđenih činjenica, krajem ove godine bit će izrečena i pravosnažna presuda Ratku Mladiću. Za žrtve genocida u Srebrenici ovo je jedna od najočekivanijih i najvažnijih presuda, koju dočekuju uz dozu straha.

Mirsada Malagić razmišlja o budućnosti i pravdi, kaže da bi presuda Mladiću zauvijek stajala kao opomena drugima.

- Da drugi ljudi pomisle, koji isto to rade, da znaju da će ih stići ta ruka pravde... To bi mi ta presuda značila - kaže Malagić.