Na Marsu, prema svim dosadašnjim saznanjima, nema života. Ni lenderi ni orbiteri nikad nisu pronašli tragove algi, kaktusa ili bilo kakve vegetacije.
Zato je snimak koji je još 2008. godine napravio NASA-in Mars Reconnaissance Orbiter toliko iznenadila naučnike.
Naime, prizor nevjerovatno podsjeća na šumarke drveća na smrznutim dinama u blizini Marsovog sjevernog pola, piše
Science Alert.Optička iluzija
Ipak, riječ je o optičkoj iluziji.
Duge, tamne pruge koje izgledaju kao debla i krošnje zapravo su tragovi tamnog pijeska.
On se s vrhova dina spušta niz padine prekrivene ledom, a okidač za ovaj proces je sezonska sublimacija leda od ugljen dioksida.
Kao i Zemlja, Mars ima godišnja doba zbog svog nagiba osi, no sezonske promjene na njemu izgledaju potpuno drugačije.
Tokom iznimno hladne zime, ugljen dioksid iz atmosfere smrzava se i prekriva polarna područja slojem suhog leda.
S dolaskom proljeća taj se led ne topi u tekućinu, nego sublimira - prelazi direktno u plinovito stanje.
Taj je proces prilično dinamičan.
Sunčeva svjetlost, iako slaba na toj udaljenosti, prodire kroz prozirni sloj leda i zagrijava tlo ispod njega.
Zbog toga se led počinje topiti i sublimirati s donje strane, stvarajući džepove plina pod pritiskom.
Kada pritisak postane prejak, plin eksplozivno izbija na površinu kroz pukotine u ledu i pritom izbacuje tamni pijesak.
Dok taj pijesak klizi niz padine dina, ostavlja tamne tragove koji iz zraka izgledaju kao drveće.
Oblak prašine
Da nije riječ samo o teoriji, potvrđuje i sam snimak iz 2008. godine.
Na njemu je kamera zabilježila oblak prašine koji se podigao u trenutku dok se materijal spuštao niz dinu.
U studiji objavljenoj 2011. godine, tim predvođen planetarnom naučnicom Candice Hansen-Koharcheck s Instituta za planetarne nauke uporedio je snimke polarnih dina prikupljene tokom nekoliko marsovskih godina.
Analiza je otkrila značajne promjene u krajoliku.
Na nekim su se dinama formirali novi jarci, dok su se u podnožju drugih stvorili svježi nanosi pijeska.
Mjerenja pet dina pokazala su da su se rubovi njihovih padina pomakli između 2,2 i 4,7 metara unutar jedne marsovske godine.
Dolaskom ljeta, sav led nestane, a time i tamne pruge.
Vjetrovi tada ponovo oblikuju dine i poravnavaju njihove padine. Povratkom zime, krajolik se ponovo smrzava i cijeli se ciklus priprema za ponavljanje.
Svakog proljeća tako nastaje ista iluzija - prolazna, nestvarna šuma.