Da teška bolest nije kraj potvrđuje i priča o 13-godišnjoj hrabroj djevojčici iz Sarajeva Ameri Malkoč koja se u novembru 2023. godine suočila sa dijagnozom - limfoblastna leukemija.

Osam mjeseci Amera je provela na Pedijatrijskoj klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), prebrodila četiri ciklusa kemoteparije, a sada je, kako kaže njena mama Amela (38), na terapiji održavanja.

- Ima perioda kada je loše, ali kad pomislimo kakvi su mjeseci iza nas, zahvaljujem Bogu što je sve prošlo. Bilo je jako teških trenutaka. Sada je na terapiji održavanja koja će trajati oko godinu i po, a onda ćemo na kontrolama vidjeti kakvi su nalazi. Ukoliko sve bude u redu, nakon pet godina, jer je takav protokol u liječenju, može se reći da je izliječena - govori nam Amerina mama u povodu 15. februara Međunarodnog dana djece oboljele od raka.

Kaže da se često sjeti perioda kada je sve počelo te da je to bio šok za cijelu porodicu jer je Amera uvijek bila zdravo i veselo dijete puno energije.

- Bavila se sportom, trenirala karate... U periodu kada je sve počelo nije imala nikakvih simptoma koji bi odavali da nešto nije uredu. Jedino se nekoliko puta požalila na umor i pospanost, ali sam to pripisivala njenom tempu treninga nakon škole. Međutim jedan dan su joj samo otekle žlijezde ispod pazuha, ali smo isti problem imali i godinu ranije, kada su nam ljekari rekli da se radi o bolesti poljupca nakon što ju je mačka ogrebala. Zato tome nismo davali veliki značaj, jer smo u prvom slučaju izvršili sve preglede. Međutim, alarm da ipak nešto nije uredu bila je pojava kuglice na preponi. Odmah su je uputili da uradi nalaze, a rezultati su bili takvi da su joj sve reference krvi pale ispod tri. Uslijedile su dalje pretrage nakon kojih je uspostavljena dijagnoza - akutna limfoblastna leukemija - prisjeća se Amela, kako kaže, najtežih trenutaka u svom životu.

Bolest je Ameru spriječila da cijeli šesti razred ide u školu, ali je od septembra prošle godine ponovo u učionici sa svojim drugarima u Osnovnoj školi Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak.

Vesela i nasmijana otkriva nam da je odlična učenica, i da osim karatea, odlazi na časove glume, a velika ljubav joj je i crtanje.

No kao i svaka djevojčica voli da se sređuje, ali da dotjeruje i druge. To je kaže naslijedila od mame, koja je po zanimanju pedijatrijska sestra, ali radi kao kozmetičarka, o čemu i Amera sanja.

- Kad porastem želim biti kozmetičarka. I sada puno stvari o tome znam zahvaljujući mami, a ako mi nekad u životu to dosadi mogu se i prekvalifikovati - govori nam.

Kako se oporavlja Amera je kao najstarija sestra, podrška i mami u kući, jer tu je još dvoje djece, sestra Anela i brat Kaan-Amer.

- Brat samo želi da ga ja kupam i to je moj zadatak, a pomažem i sestri oko školskih zadataka - kaže.

Njena majka dodaje da ne zna kako bi psihički kroz sve prošli da im nije bilo pomoći ljekara sa Pedijatrijske klinike KCUS-a te divnih ljudi u Udruženju "Srce za djecu oboljelu od raka".

- Iako je naša kuća od Pedijatrijske klinike udaljena svega desetak minuta, jedno vrijeme morali smo boraviti u Roditeljskoj kući jer je Amerin imunitet u jednom periodu bio jako slab da nije mogla u vanjski svijet. Mnogi nisu svjesni i ne znaju koliko nama ti ljudi u Roditeljskoj kući znače, našoj bolesnoj djeci, ali i nama roditeljima. Sve što vam je potrebno, u svakom trenutku, oni su tu da vam pomognu, odgovore na pitanja, upute, saslušaju, smire, vrate nadu, orasplože, nasmiju. Zato im hvala što postoje - kaže Amela.

Iako se vratila uobičajnom životu Amera redovno uzima propisanu terapiju, a kontrole su svaki mjesec, s tim da, prema riječima njene majke, nalazi se kontrolišu svakih 15 dana.

Na kraju razgovora ova vesela djevojčica poslala je i poruku svim svojim vršnjacima koji se suočavaju sa bolešću. Kaže najvažnije je biti pozitivan i hrabar.

- Treba slušati mamu kada kaže da nešto treba pojesti i popiti, jer to ima svoje razloge, a to je većinom za naše dobro. Ne treba biti tužan, važno je naći zanimaciju, meni je to bilo crtanje, bojenje. Kad ste u bolnici zna biti dosadno, i meni je bilo, ali od te dosade spašavala me igraonica i društvene igre sa djecom. Treba vjerovati u dragog Allaha, u sebe, u mamu, doktore i znati da će i ta bolest jednom proći - poručila je ova hrabra djevojčica.