Primarni, sekundarni i tercijarni nivo zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini sve je više opterećen.

Zbog nedostatka ljekara, oni koji rade na izmaku su snaga, a liste čekanja pacijenata sve su duže.

Ljekarima bi u pomoć, po uzoru na neke evropske zemlje, mogli priskočiti magistri farmacije, eksperti za lijekove i terapiju, kada bi ih zdravstveni sistem integrirao, a za to su, kako navode iz Osnovne sindikalne organizacije (OSO) JU Apoteke Sarajevo, potrebni minimalna dodatna obuka i novčana ulaganja.

Prema riječima magistra farmacije Semira Mehovića, predsjednika OSO JU Apoteke Sarajevo, želimo li drugačiji, napredniji i bolji zdravstveni sistem, kojim će biti zadovoljni i pacijenti i radnici, moramo koristiti sve resurse.

- Magistri farmacije, koji zakonski imaju dodira samo sa lijekovima, apsolutno su isključeni iz zdravstvenog sistema. Na sekundarnom i tercijarnom nivou klinički farmaceuti, kao specijalisti, magistri farmacije, ne rade svoj posao, nisu raspoređeni po klinikama, ne učestvuju u kreairanju terapija pacijentima, nego su smješteni u kliničkoj apoteci koji bukvalno služi kao obična apoteka - ljekari i medicinske sestre trebuju određenu količinu lijekova, a oni im to izdaju. Ista situacija je i na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Primjera radi, imaju kutije lijekova koje sadrže 28 tableta. Zavod zdravstvenog osiguranja KS tri dana unaprijed izdaje terapiju. Međutim, kad dođe treći mjesec Zavod bi trebao pustiti lijek šest dana unaprijed, pa pacijenti ili traže dodatnu kutiju ili sami kupuju terapiju. Da farmaceut ima pristup kartonu pacijenta, on bi u takvim i sličnim situacijama mogao izdati lijek. Ne govorim napamet, jer taj sistem već funkcioniše u Norveškoj, Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj - pojašnjava Mehović.

Ističe kako u većini zemalja Evropske unije farmaceuti mogu vakcinisati pacijente.

- Primjera radi, u Švicarskoj hronični pacijent odabere svoju apoteku i samim tim i farmaceuta koji u njoj radi. Praksa je takva da pacijent ne mora ići kod ljekara da mu produži terapiju, nego ode u apoteku gdje to farmaceut uradi. Protokoli su im takvi da pacijent ne mora, naravno ako nema potrebe, godinu dana ići kod porodičnog ljekara jer farmaceut mu za to vrijeme može izdavati terapiju. Dalje, u Engleskoj, a u posljednje vrijeme i u Francuskoj, neke bolesti poput dijareje, nekoplicirane urinarne infekcije, blaže angine grla, upale uha..., rješavaju farmaceuti u apoteci. Dakle, pacijent dođe u apoteku gdje mu farmaceut, na osnovu kliničkog protokola kojeg je uvažilo krovno tijelo za zdravstvo u toj zemlji, i simptoma koje ima, izdaje lijek za liječenje. Pacijent u takvim situacijama ne mora ići kod porodičnog ljekara koji onda imaju više vremena i prostora da se posvete teže oboljelim osobama - naglašava Mehović.

Pitanje integracije magistara farmacije u zdravstveni sistem trebalo bi se riješavati na federalnom nivou. No poučeni dosadašnjim iskustvom i radom Federalnog ministarstva zdravstva, prema riječima Mehovića, malo je vjerovatno da bi ovakvo razmišljanje farmaceuta moglo u skorije vrijeme dobiti njihovu pažnju.

- Federalno ministarstvo zdravstva sporo rješava mnoge stvari kao da ih nije briga za probleme u zdravstvu. S druge strane, kantonalni nivoi ne žele se miješati i biti u suprotnosti sa federalnim zakonima. Ali čekajući federalni nivo kantonalni će kolabirati. Zato ćemo mi u narednom periodu izraditi poseban elaborat i uputiti ga svim nadležnim instancama, među kojima je i ministar zdravstva KS koji ima volju da radi, ali puno stvari nije do njega - kaže Mehović.

I ministar zdravstva Kantona Sarajevo prim. dr. Enis Hasanović potvrdio je da se predugo čeka da Federalno ministarstvo zdravstva riješi neke važne stvari, upravo poput pravilnika o farmaceutskoj djelatnosti, ali i Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBiH.

- Želimo da farmaceuti budu više angažovani u zdravstvenom sistemu, ali to je stvar koju treba riješiti federalni nivo. Mi smo htjeli nešto uraditi sami, ali sa inspekcijom se čovjek ne može dogovoriti, jer se oni drže nekih pravilnika, koji su ponovo federalni nivo i koji su zaostali iz nekog bivšeg vremena, da se, primjera radi, u apotekama, osim mjerenja šećera, može uraditi i CRP, ali i druge stvari. Lakše je pacijentima doći u apoteku i to napraviti nego ići u dom zdravlja. Sve što može unaprijediti zdravstvo i pojednostaviti put pacijenta ja sam za, ali za mnoge stvari nisam nadležan - naglašava Hasanović.

No Mirsad Šabaredžović, predsjednik Komore farmaceuta KS, ne misli da apotekarski sektor nije integriran u postojeći zdravstveni sistem, ali smatra da se može dati veći značaj farmaceutima naročito na sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.

- Klinički i bolnički farmaceut morao bi biti dio tima na svakoj klinici u kojoj se kreira terapija za hospitaliziranog pacijenta. Nažalost, to kod nas nije slučaj. Da bi se to počelo raditi ne trebaju nam promjene zakonske regulative, dovoljno je da tu odluku donese menadžment zdravstvene ustanove - naglaša Šabaredžović.

Što se tiče usluga koje bi se radile u apotekama, prema njegovim riječima, tu treba biti vrlo oprezan, jer se mora poštivati postojeća zakonska regulativa.

- Moramo voditi računa i da zaštitimo pacijenta. Ne možemo dozvoliti da se u bilo kakvim uvjetima i u bilo kakvoj apoteci vrše određene pretrage. To treba dobro osmisliti i integrirati samo podatke na koji način da oni budu dio sistema, da se priznaju, budu validni. Da ono što uradite u apoteci ima istu težinu kao ono što uradite u laboratoriji doma zdravlja - kaže Šabaredžović.