U okviru komemorativnog programa u Memorijalnom centru Potočari, prisutnima se obratio Denis Bećirović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine. 

Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

Uvažene porodice žrtava genocida, poštovane majke Srebrenice, ekselencije, eminencije, dame i gospodo, danas s pijetetom ispraćamo na vječni smiraj posmrtne ostatke još deset nevinih žrtava genocida počinjenog nad Bošnjacima. Naša je ljudska dužnost da iskažemo saosjećanje s njihovim porodicama, kao i s porodicama svih žrtava genocida. Srebrenica je planetarna opomena da se na mržnju, dehumanizaciju i velikodržavne projekte mora pravovremeno i adekvatno odgovoriti.

Sudovi Ujedinjenih nacija presudili su da je počinjen genocid nad Bošnjacima. Masovne egzekucije počinjene u julu 1995. godine nisu bile rezultat spontanog djelovanja i nekontrolirane mržnje, već je, naprotiv, genocid svjesno i detaljno planiran i brutalno počinjen. Vojska i policija Republike Srpske, djelujući po naređenju tadašnjeg političkog rukovodstva, počinili su genocid.

U počinjenju genocida učestvovale su i policijske jedinice iz Srbije, te stoga genocid nad Bošnjacima ne bi bio moguć bez institucionalne podrške rukovodstva susjedne Srbije, sa Slobodanom Miloševićem na čelu.

Međunarodni sud pravde utvrdio je da je Srbija prekršila Konvenciju o sprečavanja i kažnjavanju zločina genocida. Srbija i njen tadašnji režim proglašeni su odgovornim jer su mogli, a nisu spriječili genocid. Posljedice pokušaja stvaranja velikosrpske države su genocid, masovne grobnice, spaljeni gradovi i sela, stotine hiljada ubijenih, nestalih, raseljenih i protjeranih.

Genocid nad Bošnjacima odvijao se pred očima cijelog svijeta. Ključne greške tadašnje međunarodne zajednice tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ogledaju se u tome što je uspostavila embargo na uvoz oružja nenaoružanim braniteljima Republike Bosne i Hercegovine, zagovarala etničke podjele, kontinuirano popuštala zahtjevima agresora na štetu Republike Bosne i Hercegovine, uspostavila nemoralnu strategiju podjele krivice između zločinaca i žrtava, te uspostavila takozvane "Sigurne zone UN-a" koje su zapravo bile sve osim sigurne.

I nakon svega, neki nam poručuju da ne govorimo o prošlosti i da se okrenemo budućnosti, što je izuzetno opasna poruka. I sadašnjim i budućim generacijama poručujem da nećemo imati ni sadašnjost ni budućnost ako ne sačuvamo istinu o našoj prošlosti.

Veliki državnik i humanista Vaclav Havel je svojevremeno rekao da rizikujemo da to kasnije uopće nećemo moći učiniti ako nismo u stanju da zlu od samog početka pogledamo u oči i da mu se suprotstavimo. On je naglasio da svaki put kada popustimo nasilniku, to popuštanje sadrži i opasnost da se točak užasa ponovo počne okretati. Ove Havelove riječi su velika opomena čovječanstvu jer svi moramo biti svjesni da se nasilnicima ne smije popuštati. Zato je naša zajednička zadaća da zaustavimo nasilnike na vrijeme, jer tako sprječavamo okretanje tog točka užasa.

Poštovani, iako živimo u nepravednom svijetu, izborili smo se za usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Prije dva dana u sali Generalne skupštine UN-a obilježili smo Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici. Srebrenica je postala planetarni simbol borbe za istinu i ljudsko dostojanstvo, a istina o njoj nikada neće biti zaboravljena.

O tome svjedoči hrabra borba naših heroina, Majki Srebrenice, kao i presude najviših sudova UN-a. Svjedoči i Rezolucija o 11. julu kao Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici, te spomenik Cvijet Srebrenice u sjedištu UN-a u Njujorku.

Također, o tome svjedoče spomenici žrtvama genocida u Parizu, Beču i brojnim drugim gradovima širom svijeta, UN Outreach program o genocidu u Srebrenici, te svi dobronamjerni ljudi u Bosni i Hercegovini i širom svijeta koji nastavljaju čuvati istinu i boriti se za pravdu.

Rezolucija UN-a i spomenik Cvijet Srebrenice u sjedištu UN-a planetarno su važni iz više razloga. Oni nadilaze granice jedne države i jednog vremena, govore univerzalnim jezikom ljudskih prava i međunarodne odgovornosti, te snažno potvrđuju istinu. Pored toga, oni imaju važnu preventivnu dimenziju, jačaju kulturu sjećanja, suprotstavljaju se govoru mržnje i dehumanizacije, te reafirmiraju i osnažuju presude međunarodnih sudova.

Naposljetku, oni uspješno povezuju sudsku praksu, međunarodne obaveze i institucionalno djelovanje UN-a u jedinstven normativni okvir usmjeren na očuvanje istine i prevenciju genocida.

Dame i gospodo, Srebrenica nije samo bosanskohercegovačka rana. Ona je univerzalna opomena i poziv čovječanstvu. Ona je opomena da međunarodna zajednica ne smije ostati nijema pred velikodržavnim projektima i politikom mržnje, ali i poziv da jačamo institucije međunarodnog prava, štitimo istinu od negatora genocida i branimo pravo svakog čovjeka na dostojanstvo, sigurnost i život bez straha.

Naša je trajna obaveza da čuvamo istinu o svirepo ubijenim u genocidu, ali i da osiguramo bolju budućnost preživjelim stanovnicima Srebrenice, Podrinja i cijele Bosne i Hercegovine. Istina je jaka onoliko koliko je čuvamo, a pravde ima samo ako se za nju borimo. Negatori genocida moraju znati da ne postoji ovozemaljska sila koja će nas zaustaviti u potrazi za pravdom. Mi nikada nećemo pokleknuti i vječno ćemo čuvati istinu o Srebrenici.