Premijer Federacije BiH, Nermin Nikšić, i Federalni ministar zdravstva, Nediljko Rimac, prošle godine obećali su da će problem nekvalitetnih uređaja za mjerenje šećera u krvi, namijenjenih djeci oboljeloj od dijabetesa tip 1, biti riješen.

Obećanje, ludom radovanje, glasi dobro poznata narodna mudrost, koja se i u ovom slučaju može primijeniti, jer se do danas po tom pitanju ništa nije riješilo, kaže Alma Mulaosmanović, predsjednica Udruženja oboljelih od dijabetesa tip 1.

- U aprilu sam poslala dopis Federalnom zavodu, odgovorili su mi da su prikupili podatke po kantonima o broju djece te da su oni što im je rečeno da trebaju uraditi, završili i sve dostavili Federalnom ministarstvu zdravstva na postupanje. Sve je dakle na Nikšiću i Rimcu, koji trebaju provesti obećanje koje su dali prošle godine. Slala sam upite, ali mi ne odgovaraju. Poslat ću ponovo - kaže Mulaosmanović.

Faktor je o neispravnim glukometrima, izuzetno štetnim za oboljelu djecu, koji su u upotrebi od septembra 2022, pisao u aprilu prošle godine.

Proizvođač je Kina, a uređaj sa trakama za mjerenje glukoze u krvi "Medisign GH82" nabavio je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH.

Iznimno opasne uređaje oboljeloj djeci dijelili su domovi zdravlja u KS, a u upotrebu ih je pustila Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH.

Prema riječima Mulaosmanović, djeca oboljela od dijabetesa tip 1 u KS, 2022. godine na tenderu su dobila od Federalnog fonda solidarnosti trakice koje u većini slučajeva nisu registrovale hipoglikemiju.

Dodaje da su se u 80 posto slučajeva pomenute trakice pokazale nepouzdane nakon čega roditelji nisu željeli dalje eksperimentisati na svojoj djeci.

- Ustanovljeno je da zaista postoji problem i premijer je obećao da će ga riješiti, jer djeca ne smiju biti taoci birokratskih procedura. Naređeno je da se to prebaci na kantone. Međutim, to se nikada nije otpakovalo u paketu u kojem se nalazi, i dalje sve stoji i nešta se čeka - ističe Mulaosmanović.

I dok se čeka da se premijer i ministar smiluju i riješe problem, dotle roditelji odvajaju od usta kako bi kupili ono što je sigurno za njihovu djecu. Kutija u kojoj je 50 komada trakica, u apoteci u KS košta 35 KM, a djetetu mjesečno trebaju dvije, što iznosi 70 maraka, ne računajući kupovinu senzora i ostalih potrebni stvari.

Mulaosmanović dodaje kako novooboljeloj djeci mjesečno treba i više trakica zbog češćeg mjerenja nivoa šećera u krvi.

A, kako bi im olakšali boravak u školi, iz Udruženja najavljuju Protokol za postupanje sa djecom oboljelom od dijabetesa u školama u KS.

Mulaosmanović kaže kako su dobili podršku zdravstvenih radnika, među kojima je i prof. dr. Sniježana Hasanbegović sa Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), a cilj je da on bude usvojen, odnosno postane zvaničan dokument pri Ministarstvu obrazovanja KS.

Sada je dodaje, potrebno prikupiti odobrenja zdravstvenih savjeta općina kako bi dokument otišao prema Ministarstvu zdravstva KS koji bi u saradnji sa Ministarstvom obrazovanja KS, sistemski riješio problem.

- To radimo kako bi svi znali šta trebaju činiti u određenim situacijama. Djeca u nekim školama nisu imala uvjete da daju inzulin, išla su u wc kako bi to uradila, što je totalno nehigijenski i nije u redu. Također, neka djeca, u trenucima hipoglikemije, koja se događala tokom časa, nisu smjela uzimati ništa kako bi popravila šećer, jer se to smatralo ometanjem časa. Mišljenja smo da se ti problemi podhitno moraju sistemski riješiti. Shvatamo da mnoge stvari nisu zlonamjerne, ali nastavnik mora znati - zašto dijete ne može u wc-u davati inzulin, zašto u trenutku hipoglikemije mora nešto pojesti jer mu je ugrožen život. Svi moraju znati kako se pruža prva pomoć, kada zvati Hitna pomoć, tada će svima biti lakše i svi će biti zaštićeni - pojašnjava Mulaosmanović.

Iz Udruženja djece oboljele od dijabetesa tip 1 apeliraju na nadležne i da što prije registriraju nazalni sprej koji bi umnogome, kažu, olakšao ukazivanje prve moći u slučajevima teške hipoglikemije kod djece.

- U BiH se, u slučajevima teške hipoglikemije, daju injekcije. Međutim, ono što bi pomoglo i nastavnicima u školama i trećim licima, koja pružaju prvu pomoć, je sprej čiji se sastav šprica u nos. To je daleko jednostavnije dati u kritičnim situacijama nego posezati za injekcijom. Sprej čak može dati i dijete - ističe Mulaosmanović.

Napominje kako je ovaj inovativni lijek registriran u Sloveniji i Hrvatskoj te da je u mnogome olakšao oboljelima.

- Mi ćemo pokušati preko Ministarstva zdravstva KS  vidjeti - da li se sprej može uvrstiti na neku listu? Cijena lijeka u Sloveniji košta oko 60 eura, mislimo da to nije veliki trošak, jer se daje samo u slučajevima teške hipoglikemije - kazala je Mulaosmanović.