Milorad Dodik osudio je napad jemenskih Huta na Saudijsku Arabiju i izrazio punu solidarnost s njenim rukovodstvom i narodom.

Poručio je da je došlo vrijeme da se sigurnost piše velikim slovom, jer bez nje, kako je naveo, nema ni mira, ni slobode, ni budućnosti. 

Sama osuda napada nije sporna, ali pitanje je političkih motiva koji stoje iza Dodikove poruke i razloga zbog kojih upravo sada tako odlučno iskazuje solidarnost sa Saudijskom Arabijom. Kada se ta izjava posmatra u kontekstu njegovih sve bližih odnosa s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, teško ju je odvojiti od šireg političkog svrstavanja na Bliskom istoku, gdje odnos prema Iranu sve više određuje savezništva i međunarodne veze.

Dodik se tako, korak po korak, približava akterima koji Iran vide kao ozbiljnu sigurnosnu prijetnju. 

Veze Dodika s izraelskim rukovodstvom nisu od jučer. Susreti s Netanyahuom, javna podrška izraelskoj politici i nastojanja da se saradnja Republike Srpske i Izraela proširi na privredu i druge oblasti dio su politike kojom Dodik traži međunarodne partnere izvan uobičajenih diplomatskih kanala.

Za njega ti odnosi imaju i konkretnu političku vrijednost. Izrael predstavlja kao partnera koji razumije njegove stavove o položaju Republike Srpske, dok kroz saradnju nastoji ojačati svoje međunarodne veze. Bezrezervna podrška izraelskom rukovodstvu smješta ga u širi politički krug u kojem se sigurnosni interesi Izraela i suzbijanje iranskog utjecaja nalaze visoko na listi prioriteta.

Saudijska Arabija u ovoj priči nije usputni akter. Prema izvještajima američkih i britanskih medija, Rijad je od početka zagovarao oštriji obračun s Iranom, a Mohammed bin Salman nastojao je uvjeriti Donalda Trumpa da nastavi i pojača vojne udare. 

Dodikova podrška Saudijskoj Arabiji dobija dodatnu težinu u kontekstu njegovih bliskih odnosa s Netanyahuom i izvještaja da je Rijad podsticao Trumpa da pojača napade na Iran. S time u vezi, njegovo političko svrstavanje teško je posmatrati kao niz nepovezanih poteza, posebno kada se uzme u obzir da i Izrael i Saudijska Arabija Teheran vide kao ozbiljnog protivnika.

Dodikova poruka o sigurnosti posebno je zanimljiva kada se uporedi s onim što su međunarodne organizacije godinama bilježile u Jemenu.

Saudijska Arabija predvodila je vojnu koaliciju koja je intervenirala u tom ratu, a njene operacije bile su povezane s napadima u kojima su stradali civili i uništavana civilna infrastruktura.

Stručnjaci Ujedinjenih nacija upozoravali su na ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući djela koja bi, zavisno od okolnosti, mogla predstavljati ratne zločine.

Ni posljedice ograničavanja dopreme hrane, goriva i lijekova nisu bile manje ozbiljne. Jemen je u velikoj mjeri zavisio od uvoza osnovnih potrepština, a ograničenja na ulaznim pravcima dodatno su pogoršala humanitarnu krizu i povećala rizik od gladi.

Osuditi napad Huta na Saudijsku Arabiju potpuno je legitimno. Ali jednako je legitimno podsjetiti na civilne žrtve rata u Jemenu i na izvještaje o ulozi saudijske koalicije u toj katastrofi. Jedno ne poništava drugo.

U svijetu koji se sve više dijeli oko rata s Iranom, Dodik je prilično jasno izabrao stranu.

Njegovi bliski odnosi s Netanyahuom i sadašnja podrška Saudijskoj Arabiji nisu bez političkog značaja, posebno ako se ima u vidu da je Rijad, prema medijskim izvještajima, i sam podsticao Washington na oštriji obračun s Teheranom.

Tako se Dodik, uprkos dugogodišnjoj retorici o otporu zapadnim pritiscima, sve više oslanja na političke centre povezane s Izraelom i američkom administracijom. Očigledno da nema mnogo mjesta za ranije ideološke podjele, već je mnogo važnije ko mu danas može biti partner i kakvu mu političku podršku može pružiti.

Slične nedoumice prate i Albaniju, posebno nakon najave Edija Rame o osnivanju suverene bektašijske države u Tirani. O toj se inicijativi uglavnom govori kao o vjerskom projektu, ali dio kritičara u njoj vidi i širi geopolitički interes, odnosno dodatno približavanje Albanije Izraelu i Zapadu. 

Postaju li Srbi i Albanci, svako na svoj način, oslonci američke i izraelske politike na Balkanu?

U prvi mah, riječ je o teško spojivim političkim pričama, s obzirom na različite interese, identitete i odnose u regionu.

Međunarodna politika ne okuplja uvijek partnere na osnovu ideologije ili međusobne bliskosti. Ponekad je dovoljno da se njihovi interesi poklope u određenom trenutku.