Generacija Z često se opisuje kao lijena, nezainteresovana za rad i previše zahtjevna prema poslodavcima. Međutim, novo istraživanje iz Nizozemske, kao i iskustva stručnjaka za tržište rada u Bosni i Hercegovini, pokazuju da je stvarnost znatno drugačija.

Istraživanje koje su proveli platforma za karijere Intermediair i institut Motivaction, na uzorku od više od 5.500 građana Nizozemske, pokazalo je da gotovo polovina zaposlenih između 18 i 35 godina želi obavljati isključivo poslove koji su definisani njihovim radnim mjestom, dok 44 posto smatra da treba raditi onoliko sati koliko je predviđeno ugovorom.

Na prvi pogled, ovakvi rezultati mogu ostaviti utisak da mlađe generacije izbjegavaju dodatne obaveze. Međutim, istraživanje otkriva i drugu stranu priče – gotovo polovina mladih spremna je raditi prekovremeno ukoliko će to povećati njihove šanse za napredovanje.

Sličan trend primjećuju i stručnjaci za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini.

Nermana Ajanović-Hajdarpašić, voditeljica produkata i marketinga portala MojPosao.ba, smatra da bi bilo pogrešno ovakve stavove pripisivati isključivo Generaciji Z.

- Takvi zaključci ne mogu se vezivati samo za jednu generaciju. Svako vrijeme donosi drugačija očekivanja od poslodavca, a to je rezultat promjena na tržištu rada i širih globalnih kretanja, a ne nedostatka radne etike kod mlađih generacija. Promjene koje se obično vezuju za dolazak Generacije Z danas vidimo zapravo kod svih generacija prisutnih na tržištu rada - kaže Ajanović-Hajdarpašić.

Dodaje da iskustva MojPosao.ba pokazuju kako mladi češće traže jasno definisane odgovornosti, ravnotežu između privatnog i poslovnog života, konkurentnu plaću i mogućnosti za profesionalni razvoj.

- To ne znači da nisu spremni uložiti dodatni trud. Ostaju duže na poslu, preuzimaju odgovornost i daju dodatni doprinos kada osjećaju da se njihov rad cijeni, da imaju priliku učiti i napredovati te da postoji uzajamno povjerenje između njih i poslodavca - ističe ona.

Prema njenim riječima, ni želja za bržim napredovanjem nije znak nestrpljivosti, već očekivanje kontinuiranog učenja, novih izazova i redovne povratne informacije o radu.

Slično je i kada je riječ o plaćama.

- Danas smo bolje informisani o tržišnim uvjetima, lakše upoređujemo ponude različitih poslodavaca i spremniji smo promijeniti posao ako smatramo da naš rad nije adekvatno vrednovan. To nije karakteristika samo Generacije Z, već posljedica transparentnijeg i dinamičnijeg tržišta rada - naglašava Ajanović-Hajdarpašić.

Zaključuje da bi poslodavci ove promjene trebali posmatrati kao priliku, a ne kao problem.

- Poslodavci koji nude jasna očekivanja, mogućnosti razvoja, kvalitetno vođenje i pravedan sistem nagrađivanja i dalje uspijevaju privući i zadržati talente svih generacija - poručuje ona.

Ovakvi rezultati pokazuju da stereotip o tome da Generacija Z "ne želi raditi" nije sasvim utemeljen. Umjesto odbijanja rada, mlađi zaposlenici sve više insistiraju na poštivanju ugovorenih obaveza, pravednoj naknadi i ravnoteži između poslovnog i privatnog života - zahtjevima koji, čini se, postaju važni zaposlenicima svih generacija.

No ako spadate u grupu "malo starijih" sjetite se kako ste vi ponašali u srednjoj školi ili na fakultetu. Skoro niko nije radio niti pomišljao da tu i tamo zaradi neki novac. Tražili smo novac od roditelja - za izlaske, odjeću, koncerte. Naše je bilo "samo da učimo".

Kod Generacije Z to nije slučaj. Oni žele svoj dinar. Tako mnogi od njih rade tokom ljetnog raspusta još u srednjoj školi. Honorarno. Za dnevnicu. Online. Na fakultetu također. Žele biti samostalni i ne ovisiti ni o kome. I u tome nema ništa loše. Možda možemo reći da žele "život na visokoj nozi", skupu odjeću i luksuz, ali ako sami zarađuju svoj novac, imaju potpuno pravo na to. Stoga ne čudi da se za svoja prava bore i kod poslodavaca.