Serge Brammertz je nedavno pisao Grubeši, a o čemu je Faktor izvijestio u tekstu: Brammertz pisao HDZ-ovom ministru: Obavijestit ću Vijeće sigurnosti UN-a o Vašem postupku. 

Grubeša je ranije rekao novinarima kako će odgovoriti haškom tužiocu te napomenuo da "ako će se u Vijeću sigurnosti UN-a raspravljati o ovom slučaju, a pošto ja tamo ne mogu biti prisutan, smatram da bi Vijeće sigurnosti UN-a trebalo da ima moj stav, odnosno stav BiH, zašto se to dogodilo i kako je došlo do tog transfera". Međutim, nije poznato s kim se to u BiH Grubeša konsultovao i da li je uopće, a u vezi sa odgovorom koji je uputio Brammertzu. 

Odgovor ministra Grubeše prenosimo u cijelosti:

- Svjestan sam Vaših napora i težnji za procesuiranje svih osoba odgovornih za ratne zločine počinjene na području Bosne i Hercegovine u proteklim nemilim oružanim sukobima, kao i Vaših težnji da svim počiniteljima tih krivičnih djela bude izrečena odgovarajućaa kazna, te da ta kazna bude izvršena. Nadam se kako ste i vi svjesni da nam je tu cilj isti i da ulažemo jednake napore da počinitelje krivičnih djela ratnih zločina privedemo pravdi. Želim Vas uvjeriti da kao ministar pravde BiH ovo pitanje i ove probleme smatram prioritetnim u radu sektora pravosuđa u Bosni i Hercegovini i pristupam im s najvećom pažnjom.

Ovi postupci se u najvećem broju slučajeva ne mogu riješiti bez međusobne suradnje između pravosudnih tijela u BiH i pravosudnih tijela drugih država, a posebno država regije, koja se odvija na temelju međunarodnih ugovora i odgovarajućih protokola potpisanih između krovnih tužiteljstava u čijoj nadležnosti su ova pitanja.

Suradnja između država u ovoj oblasti se prvenstveno bazira na povjerenju jedne države u pravosudni sistem druge države, jer bez toga povjerenja nema suradnje, Tačnije, nema međunarodne pravne pomoći, koja je neophodna u određenim postupcima u vezi procesuiranja izvršilaca tih krivičnih djela.

Od mene se, kao ministra pravde BiH, traži zalaganje za unapređenje međunarodne krivičnopravne pomoći s državama regije i poticanje nosilaca pravosudnih funkcija u BiH za primjenu instrumenata konvencija Vijeća Evrope vezanih za međusobnu pravnu pomoć. O tome je donesen zaključak s predpristupnih pregovora u Briselu - novembar 2017. godine, a istovremeno smo svjesni različite krivične politike u državama regije, pa čak i različitih gledišta tih država na karakter rata u Bosni i Hercegovini.

Teško je naći pravi balans između prednjih zahtjeva i situacije u stvarnosti. Kod takve pravne i faktičke situacije, a u cilju ostvarenja potpunih rezultata na polju otkrivanja i procesuiranja odgovornih za ratne zločine i njihovog privođenja pravdi, opredijeljen sam za najširu suradnju s državama regije.

U pravcu postizanja navedenih ciljeva opredijeljen sam za punu primjenu konvencija Vijeća Europe, kojima su uređena pitanja međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, uključujući i Konvenciju o transferu osuđenih osoba, čija primjena je vezana za odluku za čije donošenje mi tražite informacije i pojašnjenja.

Kao što nisam ovlašten da utječem na presude sudova u BiH u ovim postupcima, isto tako ne mogu utjecati na presude sudova drugih država prilikom odlučivanja o priznanju i izvršenju presuda sudova u BiH, čije priznanje se vrši po zahtjevu osuđene osobe u skladu s Europskom konvencijom o transferu osuđenih i ugovorom o priznanju i izvršenju stranih sudskih odluka u krivičnim stvarima, ukoliko takav ugovor postoji.

Mišljenja sam da je neutemeljeno ocjenjivati utjecaj moje odluke na povjerenje javnosti u pravosuđe i u Ministarstvo pravde BiH. Nesporno je da je pravosuđe u BiH presudilo vodeći se činjeničnim opisom krivičnog djela i kaznama propisanim krivičnim zakonom, koji nije vrijedio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Određivanjem kazne nije moguće izvršiti reparaciju žrtvama. Kako u našem zakonodavstvu ne postoji doživotni zatvor, svaki počinitelj krivičnih djela u konačnici mora izaći na slobodu u jednom trenutku. To je činjenica.

U konkretnom slučaju imenovani je osuđen na 21 godinu zatvora, od čega je već pola odslužio. Bojim se da je nemoguće zadovoljiti žrtve krivičnih djela i da nam to ne može biti vodilja u postupanju u predmetima ratnih zločina. Cijenim da su žrtve nezadovoljne presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu Biljane Plavšić, koja je osuđena na 11 godina zatvora, a puštena nakon izdržane 2/3 kazne, odnosno nakon šest, s obrazloženjem da "izgleda da pokazuje značajne dokaze o rehabilitaciji" te da je prihvatila odgovornost za svoje zločine.

Cijenim da su nezadovoljne i presudom u predmetu Vojislav Šešelj te postupanjem suda u tom predmetu, ili u predmetu bosanskog Hrvata Ante Furundžije, koji je pušten na slobodu poslije izdržane 2/3 kazne, po istom pravnom osnovu kao i Biljana Plavšić.

Na sudu je da dijeli pravdu i presuđuje, a svako ocjenjivanje rada pravosuđa ili državnih tijela je neozbiljno.

Ministarstvo pravde BiH u okviru svog djelovanja radi i na izvršenju krivičnih sankcija, gdje spadaju i instituti uvjetnog otpusta i pomilovanja, i kazna izrečena od strane suda u ovom dijelu postaje irelevantna, jer se gledaju drugi faktori od značaja.

Svakako se u konkretnom slučaju podigla prašina, kao da je pravosuđe Republike Hrvatske anuliralo presudu Suda BiH, i oslobodilo imenovanog. Visina zapriječene pa i izrečene kazne, samo je primjena materijalnog prava u pogledu činjeničnog opisa krivičnog djela i bića kaznenog djela propisanog zakonom.

Svakako da bi primjenom te pravne logike - kao u slučaju Biljane Plavšić i Ante Furundžije - i da je određen da služi kaznu u Švedskoj, imenovani bio pušten nakon izdržanih 14 godina, što bi bilo svima prihvatljivo. 

Neprihvatljivo je što se na odluku Suda Republike Hrvatske gleda, kako u svom pismu navodite "da je kazna smanjena za skoro 50%“ jer se može reći da je izrečena u visini skoro 2/3 kazne izrečene od Suda BiH, što je mislim ispravnije gledanje ako se osvrnemo povijest postupanja pravosuđa država regije i stepen povjerenja u njega. Mislim da moramo biti oprezni u svojim izjavama i ne stvarati dodatno nepovjerenje tamo gdje nema potrebe za istim.

Na ovom stepenu međunarodne pravne pomoći, nakon dugogodišnjeg rada na jačanju njenog unapređenja, isključivobi se moglo postupiti kao što sam i ja u ovom slučaju. Nije ovo prvi niti jedini ovakav slučaj gdje je sud smanjio kaznu, a bilo je i slučajeva da sud u BiH smanji kaznu osobi koju je osudio sud u Republici Hrvatskoj i da je nakon toga prebačena na izdržavanje kazne u BiH.

Bojim se da izjave obojene ličnim stavovima i bolom žrtava ne doprinose boljoj i mirnijoj budućnosti u BiH, kao što svaka izjava o radu tijela bilo koje države regije mora biti data oprezno.

Imajući u vidu da su Vijeće ministara BiH i Vlada Republike Hrvatske potpisali Sporazum o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima 1996. godine, koji vam dostavljam u prilogu, a ispoštovali smo ga s posebnom napomenom da Sporazum ne zabranjuje prijenos izvršenja krivičnih sankcija osuđenicima koji posjeduju dvojno državljanstvo. Pri tome sam vodio računa da se prema osuđeniku koji ima dvojno državljanstvo primijeni povoljniji Zakon, što propisuje i Evropska konvencija i što je u skladu s evropskim standardima.

Bojim se kako Vam ne mogu dati odgovor na postavljena pitanja u formi u kojoj ste to tražili od mene, uz puno poštovanja prema Vama i Vašoj funkciji, ne zato što je išta sporno u mom postupanju, već upravo zato jer nije - odgovorio je ministar Josip Grubeša, koji je pismo istog sadržaja poslao i predsjedniku Suda BiH Ranku Debevcu i v. d. glavne tužiteljice Gordani Tadić .