open-navfaktor-logo
Prijava
search iconJavi Faktoru
search
Priče učesnika
Iako je svake godine sve teže, mnogi se vraćaju na Marš mira: Kada uđemo u Potočare sve prođe, kao da nismo ni hodali
Svake godine preći ovaj put sve je teže, ali nastavit ćemo sve dok nas noge nose. Vraćamo se da se, jer je naša obaveza da se genocid ne zaboravi, kaže Safet Salimović
AUTOR: J. Bojić
08.07.2026. u 14:47
get url
text
Ekipa iz Gornje Tuzle na Maršu mira
Ekipa iz Gornje Tuzle na Maršu mira
FOTO: J. Bojić
Marš mira kojim se odaje počast žrtvama genocida počinjenog u julu 1995. godine nad Bošnjacima "Sigurnosne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica, održava se 22 put. Veoma zahtjevna trasa od Nezuka do Memorijalnog centra Potočari duga je blizu 100 kilometara, a pješači se tri dana.
Preći ovaj put nije mali poduhvat, a na to se čak 16. put odlučio Safet Salimović.
- Cilj nam je da se genocid ne zaboravi. Puno članova moje porodice je ubijeno, a mog djeda još uvijek nisu pronašli. Put do Potočara je težak, bude umora, ali kada uđemo u Potočare sve prođe, kao da nismo ni hodali. Sve se zaboravi i dobije neka nova snaga - kaže Safet Salimović, Srebreničanin koji živi u Tuzli.
Safet Salimović
FOTO: J. Bojić
Na potezu od Nezuka kao polazišta, pa do Potočara kao odredišta, učesnici prolaze slijedećom maršutom: Nezuk - Baljkovica - Parlog - Crni Vrh - Snagovo - Liplje - Jošanica - Donja Kamenica - Bakrači - Glodi - Udrč - Cerska - Kaldrmica - Đugum - Mravinjci - Burnice - Kameničko Brdo - Ravni Buljim - Jaglići - Šušnjari - Budak - Potočari (Memorijalni centar).
- Svake godine preći ovaj put sve je teže, ali nastavit ćemo sve dok nas noge nose. Vraćamo se da se, jer je naša obaveza da se genocid ne zaboravi - kaže Salimović, koji je dio ekipe iz Gornje Tuzle koja se svake godine vraća na Marš mira.
Bedrana Kaletović prvi puta je na Marš mira došla 2010. godine, kao volonterka pružala je podršku učesnicima. Ove godine prvi puta će preći kompletnu trasu.
- Godinama sam kao voleonterka uzimala učešće i nakon svih tih iskustava, željela sam sebi priuštiti taj osjećaj da vidim kako je biti dio historije, na putu onih koji su stradali, iako mi nikada nećemo saznati kakva je bila njihova golgota. Radne obaveze ponekad nisu dozvoljavale, ali 16 godina nakon mog prvog dolaska na Marš mira, tu sam kao učesnica - kaže Bedrana.
Bedrana Kaletović
FOTO: J. Bojić
Sam polazak iz Nezuka za nju predstavlja posebnu radost.
- Nije me strah, mislim da sam spremna. Mislim da u čovjeku treba da sazrije ta namjera da krene. Put jeste naporan fizički, ali i emotivan, zbog čega svako treba da odluči kada će krenuti. Svi mi koji živimo u Bosni i Hercegovini trebamo biti dio ove priče barem jednom u životu - zaključuje Bedrana.
Marš mira završava 10. jula u Memorijalnom centru Potočari u popodnevnim satima.
comment
prikaži komentare (1)
POVEZANO
2026 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.