Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju izrekao je presudu šesterici bivših političkih i vojnih čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata. Tom presudom presuđen je udruženi zločinački poduhvat (UZP). U vezi s tom presudom ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković ima neke dileme, naročito kad gostuje na HRT-u. Ali zato Ivan Anušić, hrvatski ministar odbrane, nema nikakve dileme da li se u Mostaru treba pohvaliti time da je 1993. godine bio vojnik u tom UZP-u. 

Presudom je utvrđeno da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrđeno je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH. Žalbeno je vijeće utvrdilo da je pravilno utvrđeno da je Hrvatska provodila kontrolu preko lokalnih tijela u Herceg-Bosni što potvrđuje da je postojalo stanje okupacije.

Sukob između HVO-a i Armije BiH od 1993. do 1994. godine bio je međunarodni sukob uz umiješanost Hrvatske. Većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjeni su u okviru udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana.

Cilj tog udruženog zločinačkog poduhvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava etnički čistog hrvatskog entiteta barem djelimično u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom. Vijeće je zaključilo da su HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog prostora.

Žalbeno vijeće Haškog tribunala je potvrdilo da je Hrvatska, odnosno njeno tadašnje rukovodstvo, počinilo agresiju na BiH. Franjo Tuđman, Gojko Šušak i ostali bili su dio udruženog zločinačkog poduhvata.

Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, nekadašnji politički i vojni lideri takozvane "Herceg-Bosne" osuđeni su ukupno na 111 godina zatvora.  

Iako je sud nedvojbeno utvrdio učešće tadašnjeg političkog i vojnog vrha Hrvatske na čelu sa Franjom Tuđmanom u udruženom zločinačkom poduhvatu, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković prilikom gostovanja na HRT-u odbio je dati odgovor da li je Hrvatska bila agresor na BiH. Čak je dvojio "da li je Tuđman taj ili nije taj", pravdajući se tobože različitim tumačenjima pravnika!?

Nije poznato do čijeg pravničkog mišljenja Konaković drži, ali je poznato da su čak i ugledni advokati iz Hrvatske u medijskim istupima jasno ukazali na to da je Hrvatska bila agresor na BiH. Uostalom, ne trebaju nam to reći hrvatski pravnici, postoji presuda iz koje se to iščitava. 

Ta Konakovićeva snishodljivost pri gostovanju u "Nedjeljom u 2" na HRT-u u riječima radikalne HDZ-ovke Željane Zovko dobila je puni smisao - dobri dečko. U drugoj HRT-ovoj emisiji "Peti dan" o Konakoviću se govorilo kao o "pridobijenom" za interese Hrvatske. 

I dok ministar vanjskih poslova BiH Konaković iz samo njemu znanih razloga na HRT-u daje odgovore kakve daje, hrvatski ministar Anušić nema nikakav problem da se pohvali da je lično bio dio agresije na BiH, dio UZP-a. 

Nakon svega ovog, da li je suvišno pitati hoće li Ministarstvo vanjskih poslova BiH na čelu sa Konakovićem zatražiti zvanično objašnjenje od Vlade Hrvatske o Anušićevoj ulozi u agresiji na BiH, to jest UZP-u?